U središtu Pennsylvanije nalazi se jedna vjerska zajednica za koju su čuli mnogi Amerikanci, ali je mali broj razumije. Radi se o Amišima, koji su prvi put privukli pozornost šire javnosti sredinom 1980. godine kada je snimljen film “Svjedok” s Harrisonom Fordom u glavnoj ulozi. Ford glumi filadelfijskog policajca koji je prisiljen potražiti utočište među Amišima i prilagoditi se njihovom neobičnom načinu života. Međutim, danas, gotovo 20 godina kasnije, većina Amerikanaca još uvijek ne zna zašto se ta kršćanska denominacija protivi uporabi modernih pomagala u svakodnevnom životu kojih bi se mnogi Amerikanci tek vrlo teško odrekli.
Intercourse u Pennsylvaniji je malo, ali neuobičajeno živo mjesto. Glavna cesta koja se proteže s istoka na zapad bila je dugo vremena jedina cesta za putovanje između dva najveća grada u Pennsylvaniji, Philadelphie i Pittsburgha. Istu cestu još uvijek koriste mnogi stanovnici ruralnog okruga Lancaster koji svaki dan odlaze u Intercourse kako bi kupili opremu za kuće i farme.
Naravno, u Intercourse ne dolaze svi automobilima. Okrug Lancaster druga je po veličini amiška zajednica na svijetu, odmah nakon one u obližnjem Ohiou. Ova kršćansko-protestantska sekta predstavlja priličnu egzotiku među brojnim i različitim vjeroispovjestima, koje se prakticiraju u modernoj Americi. Oni putuju na konjima ili u kočijama te odbijaju koristiti predmete s pogonom na struju. U njihovim domovima nema telefona, računala niti žarulja. Njihova odjeća je jednostavna s isključivo tamnim bojama.
Njihov način života intrigira mnoge Amerikance i svake godine stotine ljudi, poput Julie Lee, dolaze u okrug Lancaster kako bi doznali više o njima: "Nisam mnogo znala o Amišima. Kad smo pričali o njima više smo govorili o njihovom načinu života nego o tome tko su oni. Oni za mene nisu čudni već su jednostavno drugačiji. Doista su potaknuli moju znatiželju."
Amiši se žele držati van glavnih društvenih tokova. Oni jesu u Americi, ali kao da nisu dio nje. Oni plaćaju poreze jer su na to obavezni zakonom. Međutim, oni ne sudjeluju u izborima niti šalju svoju djecu u škole. Amiši ne žele državne mirovine i ne žele sudjelovati državnim programima zdravstvene zaštite za starije građane. Robert Allen je menonit koji radi u Amiškom kulturnom centru u Intercourseu. Menonitska vjera je slična amiškoj, a obje skupine su poznate kao anabaptisti i inzistiraju da samo odrasle osobe mogu biti krštene. Neki menoniti su prihvatili sličan način života poput amiša.
Od oko 200 tisuća Amiša u svijetu-većina živi u SAD
Gospodin Allen kaže da amiši i menoniti drže da moderno američko društvo odvraća pojedince od stvari koje su doista važne:"Anabaptističke skupine ne vide tehnologiju kao nešto što je samo po sebi zlo. Međutim, ona se ponekad ne uklapa u kršćanski način života. Stari amiški red izbjegava struju. Jedan od najranijih razloga je bio taj da električno svijetlo pridonosi udaljavanju obitelji u nekom domu, a ne predvečenjem okupljanju u jednoj prostoriji. Jednom kada dobijete struju onda dolazite u napast da imate radio, televiziju, video-rekordere i druge stvari koje mogu donijeti neželjeno u vaš dom."
99 posto od oko 200 tisuća Amiša koliko ih ima na svijetu, živi u Sjedinjenim Državama. Preostali jedan posto živi u Kanadi, odmah preko granice. Anabaptistički pokret započeo je u Europi u 16. stoljeću, ali su desetljeća vjerskih progona dovela mnoge Amiše u Pennsylvaniju. Ta je britanska kolonija svima jamčila vjersku slobodu. Kad su stigli u Pennsylvaniju, Amiši su većinom bili farmeri, kao uostalom i glavnina stanovništva u to doba. I dok se Amerika industrijalizirala, Amiši su nastavili živjeti od svoje zemlje. Amiši vjeruju da Bog želi da oni žive takvim načinom života i stoga su mnogi, kad se Pennsylvania počela ubrzano razvijati, odlučili otići.
Robert Allen:"Broj Amiša se udvostručava svakih 20-tak godina i stalno raste potreba za novom zemljom. Poljoprivredno zemljište u ovom području je veoma skupo tako da su brojna amiška naselja nastala na područjima na kojima oni nisu prije živjeli. 95 posto svih amiških naselja nastalo je nakon kraja drugog svjetskog rata."
U 21-oj saveznoj državi u kojima žive, Amiši su uglavnom prihvaćeni i mnogi su fascinirani njihovim načinom života. Međutim, to nije uvijek bio slučaj. Naime, pacifizam je glavna komponenta anabaptističke vjere i tijekom drugog svjetskog rata mnogi su Amiši bili prezreni jer se nisu htjeli boriti. Sve do ranih 80-tih, njihov pacifizam i ne-moderni način života mnogi su Amerikanci smatrali nedopustivim. No tijekom proteklih 20-tak godina situacija se promijenila. U današnjem brzom načinu života kojim dominira tehnologija mnogi su Amerikanci privučeni jednostavnošću amiškog načina života. To nužno ne znači da oni žele živjeti poput Amiša, ali ih žele razumijeti.