Ovih dana navršilo se pedeset godina od otkrića strukture DNA, spoja na kojemu se temelji život na Zemlji. U New Yorku se ta obljetnica obilježava izložbom u šest dijelova, u kojoj se slavi često zanemareno partnerstvo između umjetnosti i znanosti. Kako izvješćuje James Donahower, dr. James Watson, koji je zajedno s dr. Francisom Crickom otkrio strukturu DNA, i sam se našao na toj izložbi.
Od metar visoke, trodimenzionalne skulpture koja prikazuje genetsko okružje ljudskog tijela, dolazi "zvuk DNA". Skulptura, nazvana "Telomere se odražavaju na neposrednu besmrtnost", dio je izložbe "Era DNA pitanja genoma, umjetnosti i znanosti". Autorica skulpture, Ellen Sandor, govoreći o svom djelu zvuči više kao znanstvenica nego kao umjetnica. Skulptura prikazuje, kako kaže, telomere, okrajke kromosoma.
"Telomere bi mogle biti ključ dramatičnog prosuženja životnog vijeka. Ukoliko budemo bili sposobni kontrolirati koje skupine stanica će biti besmrtne, a koje ne, uključivanjem ili isključivanjem regenerativnog enzima telomeraze, onda bismo mogli neutralizirati rak, obnoviti imunološki sustav oboljelih od AIDS-a, ili, u najmanju ruku, umanjiti patnje i spasiti nebrojene živote," rekla nam je.
Struktura koja se nalazi u središtu zanimanja, DNK, opisuje se kao dvostruki heliks, odnosno dvostruka zavojnica s poprečnim vezama, poput ljestava, koje povezuju nasuprotne sastavne dijelove dvaju lanaca. Tu su strukturu, u veljači 1953. godine, otkrila dvojica mladih znanstvenika laboratorija Cold Spring Harbor, u Long Islandu, u saveznoj državi New York. Devet godina kasnije, oni su za svoje otkriće primili Nobelovu nagradu.
Dužine tek jednog kvadrilijuntog dijela centimetra, dvostruki heliks DNA sadrži kompletnu genetsku infomaciju pojedinog organizma. Kada bi se njezine uzvoje moglo ispraviti i njezina dva lanca u potpunosti rastegnuti, pojedina bi DNK bila dugačka gotovo dva metra. Ilustriranje novootkrivene strukture bio je jedan od najtežih izazova za doktore Watsona i Cricka.
"Ja uopće nemam umjetničkog dara i nisam u stanju ništa nacrtati. Niti Francis ne zna crtati. Obojica nemamo ni trunka smisla za umjetničko izražavanje," komentirao je dr. Watson.
On kaže da su se umjetnici vrlo brzo zainteresirali za njihovo otkriće. Legendarni nadrealist Salvador Dali mu je rekao da ga je struktura DNA "uvjerila u postojanje Boga", na što mu je dr. Watson odgovorio: "Za mene, to dokazuje upravo suprotno." Kako kaže kustos izložbe Marvin Heiferman, još od tada umjetnici su, kako je odmicalo vrijeme, u sve većem broju, pronalazili inspiraciju u DNA i znanstvenim otkrićima poniklim iz otkrivanja njezine strukture. Upravo zato, proslava obljetnice znanstvenog otkrića umjetničkom izložbom, kaže on, ima smisla.
"Umjetnici nam pružaju slike i skulpture koje, kada ih gledamo, potiču našu maštu i navode nas na promišljanje, koje možda ne bi bilo potaknuto samim riječima. Radi se o vrlo kompliciranim idejama, koje je znanstvenoj zajednici često teško izložiti laicima. Umjetnici, koji stvaraju vizualne prikaze, u tom smislu imaju vrlo važnu ulogu," rekao je gospodin Heiferman.
U desetljećima nakon otkrića njezine strukture, DNA je otvorila vrata napretku znanosti koji danas omogućuje ne samo otkrivanje predispozicije na određenu bolest u ljudskih embrija, nego i njezino potpuno sprečavanje. Znanstvenici proučavaju metode uzgoja svinja s ljudskim stanicama kako bi imali organe za transplantaciju; drugi se, pak, bave uzgojem voća i povrća koje već sadrži lijekove za borbu protiv bolesti i nametnika.
No, DNA ima i svoju "mračniju" stranu, koja se odražava etičkim, vjerskim, pa i političkim pitanjima. Koliko daleko bi znanost trebala ići s genetskim inžinjeringom? Dr. Watson kaže da ni on niti dr. Crick nisu ni sanjali kakvu Pandorinu kutiju otvaraju.
"Nismo se ni usuđivali sanjati da bismo mogli otkriti nešto tako zanimljivo ili, ustvari tako jednostavno. Za mene to je bilo pravo olakšanje - nisam trebao biti posebno bistar da bi to shvatio," rekao je jednom prilikom.
Izložba "Pitanja genoma: umjetnost i znanost" dio je jednomjesečnog festivala kulturnih i drugih događaja, koje organizira nekoliko njujorških organizacija, uključujući Međunarodni centar fotografije, Njujoršku gradsku knjižnicu, te Njujoršku akademiju znanosti.