Može li se navika kupovanja cigareta pretvoriti u naviku kupovanja umjetnina? Tko zna, ali je sigurno da ih nešto ipak može povezati. To nešto su stari automati za prodaju cigareta koji se, zaslugom umjetnika Clarka Whittingtona, pretvaraju u prodajna mjesta za umjetnine i same ne veće od kutije cigareta.
Art-O-Mati, kako Whittington naziva svoje obnovljene automate za prodaju cigareta, prodaju minijaturne slike i skulpture, kao i druge sitnje umjetničke predmete. Do sada je Clark Whittington obnovio i prenamijenio četrdeset takvih automata, prvi još 1997. u Winston-Salemu, u Sjevernoj Carolini, u kojemu je prodavao vlastita djela.
Danas se njegovi Art-O-Mati nalaze na nekim prestižnim lokacijama, - poput Muzeja američke umjetnosti Whitney, u New Yorku, Muzeja suvremene umjetnosti, u Los Angelesu, te Gradskog odsjeka za kulturne djelatnosti, u Chicagu -, ali i u brojnim umjetničkim galerijama, kafićima, i, najnovije, u samoposluživanjima, diljem Sjedinjenih Država. Umjetnička djela koja se prodaju iz tih automata već dugo nisu samo njegova – danas svoje radove kroz njegove Art-O-Mate prodaje tristotinjak umjetnika iz čitavog svijeta.
Recimo, u Philadelphiji, u samoposluživanju trgovačkog lanca Whole Foods, Art-O-Mat obojen u plavo i ukrašen motivima nebeskih tijela, stoji blizu ulaza, između redova kolica, s jedne strane, i štanda s dinjama, s druge. Kupci mogu izabrati između ulja i akvarela veličine džepa, malih staklenih predmeta i afričkih brončanih skulptura, djela dvadesetak umjetnika.
Od listopada, kada je ovaj Art-O-Mat bio postavljen, pa do danas, prodano je umjetnina u vrijednosti od dvije tisuće dolara, kaže nam poslovođa trgovine Brett Mapp, koji se brine da svi pretinci u automatu budu uvijek napunjeni bijelim kutijicama, veličine kutije cigareta, omotanim u celofan, u kojima se nalaze minijaturne umjetnine. Na ovoj lokaciji, najpopularnija djela u vrijeme božićnih blagdana bili su mobili umjetnika Chrisa Stanforda.
Svaki paketić u Art-O-Matu košta pet dolara; pola od toga ide umjetniku, dolar i pol vlasniku prostora u kojemu je smješten automat, a dolar Clarku Whittingtonu za održavanje automata. Trideset-šestogodišnji Whittington kaže da se nada da će njegovi automati navesti na skupljanje umjetnina ljude koji uobičajeno ne bi imali novaca za umjetnička djela. Za sada, međutim, ta su minijaturna ostvarenja prvenstveno izazvala sakupljačku groznicu – neki od kupaca voze stotine milja kako bi sakupili što više različitih umjetničkih djela iz Art-O-Mata.