Zinfandel – grozdje, vino, bastina – prica je beskrajno fascinantna. Od svih sorti u Kaliforniji, zinfandel je jedini koji ima organizirani klub poklonika! Puno mu je ime Association of Zinfandel Advocates & Producers, poznat i pod onim kracim – ZAP. Mocna Udruga proizvodjaca i potrosaca Zinfandela pripomogla je, izmedju ostalih, i rjesavanju zagonetke zinfandela, odnosno njegovog porijekla; pripomaze i dalje projektu zagrebackog Agronomskog fakulteta u pronalazenju jos loza zinfandela, odnosno crljenka, u Dalmaciji. Od 1998, Udruga je, sa vise od $70.000, potpomogla Heritage Vineyard, maticnjak kalifornijskog Sveucilista u Davisu, zbirku od oko 90 rijetkih selekcija najciscih, najkvalitetnijih klonova zinfandela iz nekih od najstarijih kalifornijskih vinograda. Najveca je to vjerojatno donacija jedne neprofitne organizacije, kakva je ZAP, fokusirane na jednu, i samo jednu, sortu vinove loze! “Heritage Vineyard,” kaze Rebecca Robinson, izvrsna direktorica ZAP-a, “sve nas na jednom mjestu okuplja, i znanstvenike i vinogradare i vinare i povjesnicare.”
ZAP je jedinstvena organizacija - partnerstvo proizvodjaca i potrosaca, ljubitelja samo te jedne sorte grozdja i vina koje se radi od njega. Osnivanje organizacije, njeno mjesto i uloga, jedinstveno mjesto koje zinfandel zauzima u americkoj kulturnoj povijesti i americkom vinogradarstvu, gotovo kultno sljedbenistvo koje Zinfandel u Americi uziva, proslogodisnji, prvi ZINposium i onaj koji organizacija planira za par godina, godisnji festivali Zina koji se odrzavaju svake godine, potkraj sijecnja...to su neke od tema danasnjeg razgovora s Rebbecom Robinson.
Sa zavrsenim studijem marketinga na Sonoma State University, potom iskustvom direktora prodaje jedne Sonoma vinarije, te onim u zakonodavstvu Kalifornije, kao savjetnice u odboru za kalifornijska vina, s toliko vinarija u drzavi i onim najvaznijim – s ljubavlju za vino, nastavak karijere u vinu, kaze Rebecca Robinson, bio je, za nju, potpuno logican. Kad je, prije 6 godina, otvoreno bilo mjesto izvrsnog direktora ZAP-a, i s takvim iskustvom njoj ponudjeno, s velikim ga je entuzijazmom prihvatila. S velikim entuzijazmom Rebecca govori i o svojoj organizaciji – njenoj ulozi, misiji, kad je i zasto nastala. Rebecca Robinson: ZAP je zamisao nekolicine vinara, proizvodjaca tradicionalnog Zinfandela koji su svijetu htjeli pokazati da i Zinfandel svoje mjesto ima medju najboljim crnim vinima. Popularnost i ulogu koje je ‘bijeli Zinfandel’ odigrao u kalifornijskom vinarstvu i marketingu, priznajemo i cijenimo, jer zahvaljujuci njemu, stari je tip klona zinfandela i prezivio, ali 1991, kad se ideja o ZAP-u rodila, zelja je bila uciniti vise za stvar zinfandela. S Margaret Smith, koja ce postati prvom izvrsnom direktoricom ZAP-a, skupina cijenjenih vinara, medju njima Jerry Seps, Joel Peterson, Kent Rosenblum, organizirala je kusanje Zina u kojemu je sudjelovalo 20-ak vinarija i oko 40 potrosaca. Bilo je to nesto potpuno novo, nikad prije probano i od tog trenutka samo je dalje raslo i raslo.
Kad je Rebecca Robinson stala na celo ZAP-a, 1996, organizacija je vec imala oko stotinu vinarija-clanica. Ali slovo “A” koje, u njenom imenu, stoji za “Advocate,” za potrosaca, naglasava Rebecca, najvaznija je od svih komponenata. Ljudi su to koji za Zinfandel pravu strast gaje i zele da se ona dalje njeguje. ZAP nije, dakle, samo udruzenje proizvodjaca (vinogradara i vinara) nego, a to je vrlo vazno, i potrosaca! Uz preko 300 vinarija-proizvodjaca Zinfandela, u clanstvu Udruge je i oko 6.500 potrosaca. Udruga, kaze Rebecca, predstavlja izravnu vezu izmedju potrosaca i vinarija te strast jednih i drugih pod jednim krovom spaja, onim neprofitne, obrazovne organizacije, ZAP-a.
Predane promicanju znanja i stovanja Zinfandela, putem brojnih i raznih aktivnosti i nacina, te naglasavanja njegovog jedinstvenog mjesta u kulturi i povijesti Sjedinjenih Drzava. Njegovo cuvanje i prepoznavanje, kao americkog grozdja i vina, zajednicki je cilj svih njenih clanova. Ima njih i izvan Sjedinjenih Drzava, u Kanadi, Japanu, Njemackoj, Engleskoj, Italiji.
Rebecca Robinson: I u Hrvatskoj sada imamo dva clana, pocasna! Edija (Maletica) i Ivana (Pejica), profesore sa zagrebackog Agronomskog fakulteta. Za nas, u ZAP-u, bila je velika cast dodijeliti toj dvojici pocasno clanstvo. Mislim da je njihovo sudjelovanje u radu prvog ZINposiuma, odrzanog u Kaliforniji proslog lipnja, i za njih bilo od velikog interesa, prilika da iznesu rezultate svog rada i svojih istrazivanja provedenih zajedno s dr. Carole Meredith, vinskom geneticarkom s Davisa. Tada je, zapravo, i sluzbeno i javno bilo objelodanjeno zinfandelovo hrvatsko porijeklo.
Proslogodisnji ZINposium, dodala je Rebecca, bio je prilika za iznosenje nekih vrlo osobnih iskustava vinara, ali ponajvise prilika za diskusiju o provedenim istrazivanjima porijekla zinfandela (povijesnima i znanstvenima), ne samo o dijelicu zagonetke koji je Hrvatska rijesila, odnosno onome sto se u Hrvatskoj zbilo i zbiva, vec i o onome sto se u Kaliforniji odvija, u Heritage Vineyard, u Oakvilleu, u Napi, vinogradu Sveucilista Kalifornije u Davisu – neobicnoj zbirci “slavnih” reznica sorte zinfandela, proucavanju, cuvanju i njegovanju odlika starih trsova, mogucem koristenju u buducim vinogradima.
Odbor za organizaciju i odrzavanje iduceg ZINposiuma, 2005. godine, vec se formira, rekla je direktorica ZAP-a, a svim nasim zainteresiranim slusateljima, osim sto ih poziva da se pridruze clanstvu Udruge, porucuje da, u ozujku/travnju, posjete website ZAP-a. Mogu, naravno, i ranije, ali tek tada naci ce clanke, fotografije i izvatke diskusija...cijeli website posvecen iskljucivo proslogodisnjem (2002) ZINposiumu, prvom takvom dogadjaju u organizaciji ZAP-a, rekla je Rebecca, dogadjaju koji je okupio sve “velike umove” u istrazivanju porijekla zinfandela. “Stoga smo i pozvali dva hrvatska znanstvenika, da zajedno s dr. Meredith, govore o svojim rezultatima,” naglasila je ona.
Rezultati zajednickih, hrvatsko-americkih, istrazivanja, bili su u ZAP-u docekani s velikom radoznaloscu i s puno uzbudjenja. Oni su, rekla je Rebecca, od velike vaznosti nasim clanovima. Zbog dugogodisnjeg zagonetnog porijekla zinfandela. “Znali smo samo,” rekla je ona, “da je zinfandel vitis vinifera, stoga evropska, a ne domaca, kalifornijska sorta.”
Ako je na vijest o hrvatskom porijeklu zinfandela, bilo i nekih razocaranih lica, to nije bilo zato, naglasila je, sto je od americkog Kongresa bilo zatrazeno da se zinfandel prizna kao autohtona kalifornijska sorta i sto je odluka Kongresa trebala biti proslavljena bas za odrzavanja ZINposiuma. Rebecca Robinson: Mislim da bi trebalo pitati: Tko bi to mogao najvise gubiti onim sto je u Hrvatskoj otkriveno? Za ZAP, to je bio samo dio price, vazan dio, ali samo dio cijele zagonetke koji, istina, i za nas mnoge mogucnosti otvara...Bas kao sto i Hrvatska ima ponos i tradiciju u pravljenju vina i zeli svoja vina uciniti posebnima, tako i Kalifornija, koja je puno mladja, ali je i puno dalje dospjela. Zinfandel, ime i sorta i vino koje se od nje, u Kaliforniji, radi vec 150 i vise godina, uvijek ce svi biti uz nju vezani, uvijek ce biti njoj svojstveni, zinfandel jest, i ostat ce, uvijek kalifornijski, uvijek americki.
Udruga je uvijek poticala i podrzavala, napomenula je Rebecca, istrazivanja o porijeklu zinfandela. Zbog njegovih misterioznih korijena, u otkrivanju kojih je Hrvatska veliku ulogu odigrala; zbog povijesti zinfandela, Americi tako vaznog grozdja, ciji je dugi put do ove zemlje, zapocet prije gotovo 200 godina, put od Beca do Istocne obale i do Kalifornije, tako lijepo i detaljno dokumentirao Charles Sullivan, neki drugi takodjer, ali prof. Sullivan narocito; zbog vjerovanja da je vino Zinfandel “duh americkih pionira, u boci ‘zarobljen’ i sacuvan za sva vremena”; zbog strasti koju ono izaziva i u proizvodjaca i u potrosaca, bili oni talijanskog, hrvatskog, americkog ili bilo kojeg drugog porijekla. Ima u njemu neceg buntovnog, neceg izazovnog i to je ono sto ga razlikuje, odvaja od drugih, rekla je Rebecca.
Zinfandel u Americi ima gotovo kultno sljedbenistvo. Iako je u proslosti njegova popularnost rasla i padala, od 60-ih, narocito 70-ih godina, ona je u stalnom porastu. Zbog njegove raznolikosti i svestranosti – dobro ide uz jela svih americkih etnickih kuhinja! Odlican je za svaku vrstu druzenja. A ZAP je tu da svakome koga zanima, pruzi i svaku vrstu informacija. Uz onu obrazovnu aktivnost, promidzbena je, svakako, najvaznija. Od 22. do 25. sijecnja, u San Franciscu se ove, 2003. godine, odrzava 12. po redu festival Zinfandela – Zinfandel Advocates & Producers Tasting. Najveca na svijetu degustacija vina od samo jedne vrste grozdja, jedinstvena je prilika da se ispita i svaki moguci aspekt zinfandela. Kakvih je proporcija i kakvog znacaja taj godisnji dogadjaj, u organizaciji ZAP-a, najbolje govore brojke s proslogodisnjega – u jednom, zadnjem danu festivala, doslo je preko 10.000 Zinofila! Zin je tocilo preko 200 vinarija! Ove godine, sa svojim zinfandelima-prvijencima, sudjelovat ce cak 50-ak novih vinarija....Ali, da ne biste pomisli kako ZAP Istocnu obalu zapostavlja, prenosi Udruga i nesto manju verziju festivala u Washington, New York i Boston, svakoga travnja. Sudjelovat ce izmedju 60 i 80 vinarija, sa stotinjak kalifornijskih Zinfandela. Ne zapostavlja ZAP ni svoju daljnju suradnju s Hrvatskom.
Rebecca Robinson: Nekoliko clanova naseg Upravnog odbora razmatra istrazivacku ekspediciju u Hrvatsku. Defitivnog datuma jos nemamo, ali sigurna sam da ce, ako Udruga to ne ucini, neki njeni clanovi, pojedinci, doci u posjet Hrvatskoj u vrlo bliskoj buducnosti! Ono sto se odvija u vinarstvu Hrvatske, nas jednako zanima kao i ono sto se radi u drugim velikim vinarskim podrucjima svijeta, od Kalifornije do Francuske, od Australije do Juzne Afrike. Nasa je zajednica globalna i na suradnju i druzevnost poziva.
