Čelnici zemalja Europske Unije održali su u Bruxellesu izvanredni summit posvećen iračkoj krizi. Na kraju sastanka na vrhu, Bagdadu je upućen poziv da poštuje rezoluciju Ujedinjenih naroda o razoružanju, te su upozorili da misija inspektora za naoružanje ne može trajati u nedogled. Čelnici 15 zemalja unije su također zaključili da rat nije neizbježan, te da silu treba koristiti samo kao zadnje sredstvo.
Zaključno zajedničko priopćenje predstavljalo je kompromis koji je imao za cilj zadovoljiti svakoga. Upozorenje da se inspekcija naoružanje ne smije otegnuti u nedogled trebala je zadovoljiti tvrdo-linijaše poput britanskog premijera Tonya Blaira, koji traži od Ujedinjenih naroda da prijetnjom sile podupre zahtjev za razoružanjem Iraka. Zaključno će priopćenje također zadovoljiti one koji nastoje izbjeći rat što je moguće duže, te se zalažu za diplomatsko rješenje – poput francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, koji traži da inspektori za naoružanje dobiju onoliko vremena koliko smatraju da im je potrebno.
Njemačka – koja je do sada govorila da neće podržati rat, čak i ako ga odobre Ujedinjeni narodi – prihvatila je dio priopćenja u kojem se navodi da se vojna opcija ne može isključiti. Berlin je, međutim, inzistirao na izostavljanju rečenice u kojoj bi se navelo da iračkom čelniku Saddamu Husseinu ističe vrijeme. Čelnici zemalja Europske unije su zaključili da ni na kome drugom nego na Vijeću sigurnosti leži odgovornost za nastavljanje inspektorske misije i za donošenje odluke o mjerama koje treba poduzeti u slučaju da Irak ne provede u potpunosti rezoluciju o razoružanju.
Francuski predsjednik Jacques Chirac oštro je kritizirao zemlje-kandidate za ulazak u Europsku uniju zbog podrške koju su pružile Sjedinjenim Državama u vezi s iračkom krizom. On je rekao da su te zemlje propustile veliku priliku da se ne izjašnjavaju. Potencijalne članice iz istočne Europe nisu se ponašale odgovorno kada su se požurile solidarizirati sa stajalištem Sjedinjenih Država – rekao je francuski čelnik. On je dodao da članice obitelji Europske unije imaju veća prava od onih koji tek kucaju na vrata unije kako bi u nju ušle.