Šestero djece negdašnjeg američkog predsjednika Theodorea Roosevelta zaslužno je za postojanje dijela Bijele Kuće, koji ovaj tjedan obilježava svoj stoti rođendan – to je West Wing, odnosno Zapadno krilo!
G. 1902, Bijela kuća je, - slikovito rečeno -, pucala po šavovima, prepuna ne samo članova obitelji Theodorea Roosevelta, nego i njegovih pomoćnika, sekretara i drugih članova osoblja predsjedničkog ureda. Predsjednik je uspio uvjeriti Kongres da predsjedničku rezidenciju treba proširiti nadogradnjom. U samo pet mjeseci, uz utrošenih 65 tisuća dolara, izgrađeno je Zapadno krilo.
U vrlo kratko vrijeme, međutim, novi, uredski dio postao je toliko napučen sekretarima i drugim činovnicima da su mnogi uglednici odbijali voditi državničke razgovore u takvoj gužvi. Predsjednik je opet primao većinu svojih posjetitelja u starom dijelu kuće, a novo je krilo služilo osoblju njegovog ureda.
Samo nekoliko godina kasnije, 1909, tadašnji predsjednik William Taft udvostručio je veličinu Zapadnog krila. A, mnogo godina kasnije, Franklin Delano Roosevelt izgradio je još veći Ovalni ured.
Kako se slažu američki predsjednički povjesničari, svaka nova uredska prostorija rezultirala je višestrukim povećanjem broja uposlenika u Uredu predsjednika. Prije dvije stotine godina, tadašnji predsjednik Thomas Jefferson raspolagao je samo s jednim tajnikom i jednim kurirom. Predsjednik Woodrow Wilson prošao je kroz Prvi svjetski rat sa samo sedam pomoćnika. Franklin Delano Roosevelt već je raspolagao sa stotinu sedamdeset pomoćnika. Danas, ured predsjednika Busha broji oko 3 tisuće uposlenika.
U razgovoru s novinarima televizije ABC, jedan od najbližih suradnika predsjednika Busha, Karl Rove, objasnio je da Zapadno krilo zaista ne nudi mnogo prostora osoblju Ureda predsjednika – tek desetak zasebnih ureda pruža pristojan radni prostor samo predsjedniku i nekolicini njegovih najviše rangiranih suradnika.
Ostali koji rade u Zapadnom krilu moraju se zadovoljiti malim kjubiklima, a često obavljaju svoj posao i stojeći u nekom od hodnika. Međutim, raditi u Zapadnom krilu smatra se vrlo prestižnim, tako da su vlasnici kjubikla više nego zadovoljni svojim smještajem. Većina osoblja Ureda predsjednika radi u odvojenoj zgradi, s druge strane ulice od Bijele kuće.
Neke pojedinosti o Zapadnom krilu s vremenom su već gotovo i zaboravljene. Na svečane obljetnice, poput ovotjedne stote, povjesničari podsjete javnost na takve detalje. Recimo, današnja soba za novinare, Press Room, bila je prvotno izgrađena s potpuno drugom svrhom na umu. Njezina je gradnja potrajala dvije godine, od 1931, a, kad je bila gotova, bila je – bazen!
Taj je bazen služio predsjedniku Franklinu Delanou Rooseveltu za njegovu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Financiranje gradnje bazena djelomice je bilo pokriveno donacijama školske djece, koja su davala po jedan mali novčić, «dime». Iz te akcije kasnije se razvila poznata humanitarna akcija «March of Dimes // Marš novčića» .
Bazen i danas postoji, ali je pokriven, a mnogi novinari niti ne znaju da je njihova prostorija do 1969, - kada je tadašnji predsjednik Richard Nixon poželio maknuti novinare iz predvorja svog vlastitog ureda -, takorekuć plivala!