“Jedan od pionira kalifornijskog vinarstva,” Miljenko “Mike” Grgich, bio je naš gost vec vise puta. Gost je i naše danasnje rubrike “Američko-hrvatske veze.”
Dvadeset i peta obljetnica vinarije Grgich Hills.....zinfandel i kaštelanski crljenak... Miljenkov udio u otkriću o njihovoj povezanosti i značaj tog otkrića za Hrvatsku.... zanimanje za crljenak, odnosno plavac mali u Kaliforniji.... Miljenkov udio u bratimljenju Yountvillea i Kaštela... njegov rad u organizaciji “Korijeni mira” - sve su to teme o kojima je zelio govoriti kad sam ga, potkraj rujna posjetila u njegovom domu u Napa dolini. Ali bilo je i vrijeme berbe i gnjecenja grožđa, a pripremao je Miljenko i materijal za knjigu koja se upravo piše o stručnoj degustaciji u Parizu, 1976, gdje je svojim chardonnayom osvojio prvo mjesto, ispred svih onih razvikanih francuskih....pripremao je Miljenko materijal za još jednu knjigu, i ona se upravo piše – “40 najboljih vina Kalifornije,” njen autor želi uvrstiti Grgichev chardonnay kao jedini iz Napa doline...
Službeno u mirovini, Miljenko Grgich, priznao je, ima više posla nego ikad prije! Ali bilo je vremena da na brzinu zamijeni francusku kapicu, koju je davno izabrao kao dio svog imagea, a i da bi pokazao koliko cijeni Francuze i njihova vina...da nju zamijeni svojim “vinogradarskim” šeširom i da me provede vinogradom, kupljenim prije nekoliko godina za “stare dane,” kako reče, i da mi pokaže redove zinfandela i usput, a to je, tih dana ionako često činio – izmjeri u njemu postotak šećera...sve drugo, molio je, neka ostane za jedan razgovor kasnije. A kad nam je to uspjelo, telefonom, prije nekoliko dana, Miljenko je prvo želio govoriti o jednom događaju od prošlog vikenda.
”U nedjelju je bila godišnja skupština članova kluba koji daje stipendije u Hrvatsku za obučavanje mlade generacije i uz to je, tu proslavu, došlo mnogo prijatelja i neki novi članovi su tu primljeni. Obično je članarina oko $1200 godišnje, ali ljudi mogu uzeti i za dvoje djece...tkogod plati ovdje $1200, taj novac ide u Zagreb, u posebnu komisiju koja izabere najprikladnije osobe, studente kojima se daje stipendija i onda ta osoba se javi na osobu koja je novac dala, pošalje izvještaj o uspjehu, ocjene, i uspostavi se komunikacija, veze.....između nas u Americi i mlade generacije u Hrvatskoj...”
Klub, neprofitna organizacija, djeluje na području San Francisca već više od pet godina, rekao je Mike, i njegovi su članovi većinom Amerikanci hrvatskog porijekla. Godišnje se dodijeli 20 – 30 stipendija studentima u Hrvatskoj. On sam, dvjema je mladim osobama iz Hrvatske već na taj način pomogao. Za nas ovdje, dodao je Miljenko, za našu dušu, to je vrlo korisno, a i za te mlade, da znaju da se netko za njih brine. “I radostan sam da su klubu pristupili mnogi novi članovi ove godine.”
A onda je, s jednakim entuzijazmom, prešao na temu jednako mu dragu. Jer baš u četvrtak, kad smo razgovarali, primio je pismo izvršne direktorice organizacije “Roots of Peace,” Korijeni mira, koja, uz Miljenkovu darežljivu novčanu potporu radi na uklanjanju mina u Hrvatskoj.
”Upravo sam dobio danas pismo od Heidi Kuhn koja se vratila iz Hrvatske, ja ću vam pročitati što mi ona piše, ukratko: “Izvještavam da smo nazočili uništavanju zadnjih nagaznih mina pronađenih u području Knina!”
U nastavku, gospođa Kuhn jos piše da je, za boravka u Hrvatskoj, susrela gradonačelnicu Yountvillea, Mary Lou Holt, a to je Miljenku dalo priliku da na temu nedavnog bratimljenja Yountvillea i Kaštela, u čijem organizranju je on odigrao ključnu ulogu, kaže: ”...to je stvarno vrlo koristan događaj za Hrvatsku, ne za samo za sada nego za čitavu budućnost... kad se jednom otkrilo da je zinfandel, najpoznatija sorta vinove loze, crno grožđe, da ima korijene u Hrvatskoj.”
“Gdja Holt upravo se vratila iz Hrvatske,” rekao je Miljenko, “s velikim dojmovima o zemlji, o narodu, o gostoprimstvu...tako su oduševljeni da ona i suprug žele 6 mjeseci tamo živjeti, a šest u Napi! O svojim utiscima i činu bratimljenja,” dodao je Miljenko, “ovih će dana gdja Holt govoriti i novinarima ovdje, u Kaliforniji.”
Miljenko je odavno bio uvjeren da je zinfandel morao iz Hrvatske doći. “Nisam znanstvenik, ali", ponovio je, "kad sam došao u Ameriku, prije 40 godina, i vidio zin, po lišću, po grožđu, po okusu, po svemu, meni je izgledalo da takvo grožđe ima kod nas i ja sam im svima to govorio.” Ali, naglasio je, govoreci o nedavnom otkriću – potvrdi svojih riječi, “jedan se važan momenat pri svemu tome zaboravlja – dr. Petar Males, u Splitu, davno je napisao knjižicu pod naslovom Zinfandel/primitivo/plavac mali i tek kad sam je ja preveo dr. Carole Meredith, sa sveučilišta u Davisu, počeo je rad na istraživanju i usporedjivanju....”
” ...ideja da dr. Meredith ide u Hrvatsku potekla je s moje strane, a otkriće je napravljeno zahvaljujući dr. Maletiću, dr. Pejiću i dr. Carole Meredith, tako ja njima priznajem otkriće, a za sebe zadržavam inicijativu i uvjerenje da zinfandel je potekao iz Hrvatske i da se negdje moze naić stara loza koja je jos preživjela filokseru i druge nepogode.....” “Sada je Hrvatska, s ovim dogadjajem o otkriću porijekla zinfandela,” rekao je Miljenko, “uključena u međunarodnu vinsku organizaciju, popela se jedan stupanj više u svijetu, i to treba stimulirati i sadašnju generaciju i iduću, da ustanovi vrijednosti u sortama grožđa koje postoje samo tamo i nigdje drugdje u svijetu..... U Zagrebu je,” dodao je, “i osnovan posebni ured za istraživanje tih autohtonih, domaćih sorata...o Hrvatskoj će se više čuti kao o zemlji u kojoj je naučno-stručni rad razvijen, moći će stati rame uz rame sa zapadnim državama...Ja sam svoju vinariju u Trsteniku, 1996. i otvorio sa svrhom da svoje znanje i iskustva, vani stečena, tamo donesem u praktičnom smislu, ali i ideju da se i od domaćih sorata mogu praviti vina svjetskog glasa. O otkriću porijekla zinfandela pisale su sve najvažnije američke novine, ljudi su počeli diskutirati o tome kako se plavac mali može posaditi u Kaliforniji, gdje se mogu dobiti sadnice crljenka, veliki je interes ovdje ....Mislim da je ovo veliki početak za Hrvatsku, u znanstveno-istraživačkom radu da se afirmira među najbolje svjetske zemlje, u pogledu vinarstva da joj se, među njima, također prizna ravnopravni status, da može izaći na svjetska tržišta,” rekao je Miljenko Grgich i nastavio:
”....ja sam vrlo ponosan da sam posvetio moje vrijeme i moj novac i u tom pogledu, da bi se u Hrvatskoj kvaliteta smatrala vrlo važnom stvari za postizanje priznanja na svjetskim tržištima....kvaliteta, kvaliteta, kvaliteta!!”
U vinogradu, naravno, sve počinje...Ono što dalje slijedi, o čovjeku ovisi. Uspije li sve u ravnotežu dovesti, u bačvi od hrasta, prvo, potom u boci, uspije li sve komponente skladno “oženiti,” ima li strpljenja za “baby-sitting,” da vinu budete (konstruktivna) dadilja, kako Miljenko zove period stvaranja uvjeta za razvijanje kompleksnih osobina vina, ali, naravno, uz minimum čovjekovog manipuliranja i maltretiranja, jer Miljenko čvrsto vjeruje u onu arhitekta Miesa van der Rohea – “less is more,” manje je više, i – voila!, dobit ćete vino koje hoćete. Zvuči jednostavno. Bas kao i Miljenko kad kaže: "Pa ja želim od grožđa koje dobijem napravit najbolje vino!”
A vino, samo od sebe, sorta grožđa, dodao je, ona u svojim genima ima svoje osobine...važno ih je pronaći, razviti i vinima dati mogućnost da razviju ono što ona genetski posjeduju. Radio vina u “Grgich Hills” vinariji, u Napa Valley, ili u “Grgić vina,” na Pelješcu, vrlo je važno, naglasio je Miljenko ponovno, imati nadzor, moći regulirati temperaturu tijekom fermentacije, a ako poslije ne idu u bačvu, dobija se samo jedna, jednolična dimenzija vina, samo okus i aroma grožđa. Iz bačve, ekstrakti ulaze u vino i obogaćuju ga hrastovim elementima i aromama tako da se vino u bačvama obogati, a onda vino starimo u bocama, nakon punjenja, najmanje godinu dana, da se sljube dvije vrijednosti, ona od grožđa i ona od bačava. Jedino tako, kaže, dobit ćete dobra, ne jednostavna, već kompleksna vina.
Dobar vinar, reći će Miljenko, jednom je nogom uvijek u vinogradu, jednom uvijek u podrumu, a s obje – uvijek na tržištu. Jučerašnji uspjeh nikad nije dovoljan, svako novo sutra sa sobom donosi novi izazov, za najboljim treba stalno težiti. Ipak, nakon onog njegovog chardonnaya iz ’73, kusanog u Parizu tri godine kasnije, ništa više u svjetskoj vinskoj industriji, Kaliforniji posebice, neće ostati isto, Miljenkovo je vino bilo najbolje u svijetu!
"Pa, to su u Parizu kazali Parižani, a tko bi drugi mogao najbolju ocjenu dat nego Francuzi kad su ‘76 izabrali moj chardonnay kao najbolji na svijetu,” kaže nam.
Dvadeset šest godina nakon tog svjetskog događaja, Grgichev chardonnay, a on i dalje čini 40 – 50 posto ukupne proizvodnje vinarije “Grgich Hills,” još uvijek služi kao mjerilo za svaki drugi, jer, kaze Miljenko, “svih proteklih godina naše je vino na tržištu bila priznato svake godine jer svih proteklih godina i njegujemo jedan stil, moj se nikad nije mijenjao, bazira se na znanju, opažanju i iskustvu koje sam stekao u ove 44 godine u Americi... Mnoge vinarije unajme vinara,” nastavio je, “i dok je on tu, on pravi vino jednoga stila, kad dođe drugi, on pravi vino drugoga.” U vinariji “Grgich Hills,” koja ove godine slavi 25 godina postojanja, ništa se nije promijenilo u pogledu stila. Ali mnoga su poboljšanja uvedena, nova iskustva stečena, vrijednost vina poboljšana. Ona su sada, dalje će Miljenko, još bolja nego kad je bilo pariško kušanje, 1976....
"Chardonnay ’99 je od magazina Wine&Spirits kušano skupa sa 557 drugih i moje je izašlo na vrh kao najbolje među 557 chardonnaya iz čitavog svijeta...tako da mi još uvijek stojimo na vrhu svjetske kvalitete.....jedan je od možda najboljih! Tako ako ljudi imaju priliku da ga kupe, imat će nešto specijalno da kušaju jer je to vino tako harmonizirano, što mi se šalimo – kompleksno, ima i aromu i ukus i kad prođe kroz grlo kaže JOŠ!”
Da kaže “još,” mogu i sama potvrditi, a to je zbog jedne komponente koju mnoga druga chardonnay vina nemaju. Ona, objašnjava Miljenko, dolazi od grožđa koje u sebi ima više kiselina, ali dvije najvažnije, vinska su i jabučna. “Mi obje zadržavamo do vaše čaše. Onu dopadljivu komponentu, svježinu, daje jabučna. Vrlo je malo vinarija u Americi to shvatilo. Sigurno 80% njih radi malolaktičnu fermentaciju i tu specijalnu svježinu gubi, a ta svježina vinu život daje.”
Ove godine, uz 25. obljetnicu, vinarija “Grgich Hills” svoj je postojeći asortiman obogatila dodatkom Merlota. Čim je izašao na tržište, dobio je priznanje, osvojio 93 boda, a čim je preko 90, napominje Miljenko, priznanje je veliko...Veliko otkriće u ovih 25 godina, bilo je i desertno vino “Violetta,” nazvano prema Miljenkovoj kćeri. Do otkrića, kako to često biva, slučajno je došlo. “Bilo je, jedne godine, nesto kiše, lozu nismo obrali, stvorila se plijesan, zapuhao suhi vjetar, plijesan u plemenitu presla i grožđe koje nismo pobrali – u zlato se pretvorilo! Uz malo johanisberg rieslinga, dobili smo šećer oko 33% i vino sa svojih 12% šećera, 12% alkohola. Stavili to u bačvu, na godinu dana, i kad se na tržištu pojavilo, to je bilo WOW!,” rekao je Miljenko.
Iduće godine, “Grgich Hills” postaje “estate winery.” Sve grožđe bit će iz vlastitih vinograda.
"Kad smo mi počeli, prije 25 godina, nismo imali nijednog jutra svog vinograda, kupovali smo grožđe. Međutim, štedjeli smo svake godine... i ulagali u vinograde, tako da imamo sada pet vinograda sa ukupno oko 400 jutara vinove loze, daje nam onoliko koliko nam treba za našu vinariju, vise nećemo morati kupovati od drugih,” kaže Miljenko Grgić.
Već u washingtonskom Smithsonianu, već uvršten u knjigu o pionirima kalifornijskog vinarstva, Miljenko će sada ući, sa svojim chardonnayom, i u onu g. Lukazsa, o 40 najboljih američkih vina, i u onu g. Tabora koji, kao jedini novinar koji je nazočio onoj pariškoj degustaciji, o tom prijelomnom dogadjaju, za Ameriku i druge zemlje, sada priprema knjigu. A planira se i jedna o onom najnovijem događaju, otkriću korijena zinfandelu u Hrvatskoj, Miljenkova suradnja i na njoj je tražena. Jedno ne svrši, već drugo dođe, komentira Miljenko. Na kraju razgovora, još je dodao:”Ovo najzadnje, za mene je vrlo važno – priznali su da je zinfandel iz Hrvatske potekao, bratimili su se moj Yountville i Kastela, vino je počelo združivati naše dvije zemlje...to me vrlo veseli!”
