Financijski gubici nakon terorističkih napada 11. rujna prošle godine dostigli su zapanjujuće vrijednosti. Međunarodni monetarni fond procijenio je štete na više od 21 milijardu dolara. Međutim, utjecaj zbivanja koja su se dogodila 11. rujna prošle godine proširio se daleko izvan granica Sjedinjenih Država.
Martin Secrest, iz programa Glasa Amerike News Now razgovarao je s ekonomskim urednikom Glasa Amerike Barryjem Woodom o globalnom ekonomskom utjecaju terorističkih napada na New York i Washington.
Barry Wood: Jedanaestog rujna prošle godine, imali ste situaciju u kojoj se svijet nalazio na pragu dosta impresivnog oporavka, nakon prvog sinhroniziranog globalnog pada ekonomskih aktivnosti unazad deset godina. Radilo se o dosta kratkotrajnom i ne tako dubokom padu, koji je započeo u ožujku 2001. i nastavio se kroz dva kvartala. Tada su se javili znakovi da su stvari krenule na bolje, da se u Sjedinjenim Državama, Europi pa i u Japanu, ponovno javlja ekonomski rast. Jedanaesti rujna je sve to okončao. Ne samo da je doveo do velikog pada vrijednosti na tržištima dionica u New Yorku, Londonu i Tokiju, odnosno svugdje, već je i doveo do toga da i potrošači, što ne iznenađuje, ostanu takorekoć ukopani u mjestu, poslovi su obustavljeni, sve zbog toga jer nisu znali što ih čeka.
Martin Secrest: Jedan od poslovnih sektora je pretrpio posebno težak udarac nakon 11. rujna. Radi se o zrakoplovnoj industriji, odnosno avioprijevoznicima.
Barry Wood: Da, vjerojatno su avio-industrija, te zajedno s njom ugostiteljstvo i hotelijerstvo – dakle, restorani, hoteli, konferencijski centri – najteže pogodjeni, a situacija ostaje takva i sada, kada se približavamo prvoj godišnjici terostičkih napada.
Martin Secrest: Kako se ponašalo tržište dionica nakon terorističkih napada? Zanima me zbog čega su ulagači “digli ruke” od dionica nakon terorističkih napada?
Barry Wood: Vidite, ulagači su “pobjegli” od dionica najprije zato jer se nije moglo trgovati. Ne zaboravite da su teroristički napadi od 11. rujna bili napadi na globalni kapitalizam. Nema boljeg simbola svjetskih financija od Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku, od tornjeva blizanaca, koji su srušeni. U svemu tome, tržište dionica na Wall Streetu nekoliko dana nije radilo. Međutim, postojala je i bojazan da bi moglo doći do novih napada. Potom, počesto zaboravljamo slučaj antraksa, odnosno bedrenice. Postojao je osjećaj da su Sjedinjene Države pod stalnim napadom. Postojao je, također, osjećaj da bi se tako nešto moglo dogoditi i u Europi gdje sam se ja tada nalazio. Europi je zastao dah.
Martin Secrest: Gdje se trenutno nalazimo u poslovnom ciklusu, godinu dana nakon terorističkih napada?
Barry Wood: To je zanimljivo pitanje. Mislim da biste mogli čak mogli reći – 'Da nije bilo 11. rujna 2002. godina ne bi bila tako loša'. Tijekom ove godine gospodarski rast je očevidno bio jedan do dva poena niži u Sjedinjenim državama. Međutim, udarac je zadat globalnom samopouzdanju. Mislim da bi se Argentina vjerojatno uspjela provući. Brazil zasigurno ne bi bio pogođen na način na koji je bio pogođen u prošla dva ili tri mjeseca, zbog straha, općenito rečeno, da je situacija u globalnoj ekonomiji loša. Zbog toga je i Argentina doživjela pad, a Brazil je na redu. I ova vrsta uvjetnog reagiranja koju vidimo na globalnim tržištima dionica, koja su bila dosta slaba tijekom ove godine, te slabost svjetske ekonomije, rezultat je rujanskih terorističkih napada.