Rusija je nedavno sklopila sporazum s Irakom, kojim se predviđa dugogodišnja gospodarska suradnja u vrijednosti od oko 40 milijardi dolara. Sporazum Moskve i Bagdada dolazi u trenutku kada američka vlada razmatra sve opcije u vezi režima Saddama Huseina, koji sve više i više predstavlja opasnost za Sjedinjene Države, poglavito zbog iračkog programa proizvodnje oružja za masovno uništavanje. Odnose u trokutu Moskva-Bagdad-Washington za Glas Amerike analizira Mike O’Hanlon, znanstvenik koji radi u washingtonskom Institutut Brookings.
Mike O’Hanlon kaže da međunarodne sankcije koje su protiv Bagdada 1991. godine uveli Ujedinjeni narodi dopuštaju Iraku da sklapa sporazume o ekonomskoj suradnji, poput ovog najnovijeg s Moskvom. “Po mom mišljenju, bilo bi bolje kad Rusija ne bi imala odnose s režimom poput iračkog. No i same Sjedinjene Države podržavaju ideju da je Bagdadu dopuštena ekonomska razmjena s inozemstvom, ako je to u interesu iračkog naroda” – objašnjava gospodin O’Hanlon.
"Zabrinjava naravno mogućnost da Rusija možda želi približavanje Iraku, bliskije odnose na drugim područjima. Možda se Moskva pribojava da će u Iraku, ako dođe do promjene režima, na vlast doći ljudi koji joj neće biti toliko naklonjeni. Zbog toga, Washington treba uvjeriti Moskvu da će i buduće iračke vlade, kada dođu na vlast, poštivati sklopljene međunarodne ugovore."
Mike O’Hanlon smatra da bi Rusija u tom slučaju pristala na promjenu režima u Iraku, naravno ako su s tim sporazumni i ostali američki saveznici, u Zapadnoj Europi, te u arapskom svijetu. No, to još nije izvjesno. Ne samo da se američke opcije – često kritički - preispituju u inozemstvu, one se pomno analiziraju i u Kongresu Sjedinjenih Država, gdje mnogi zagovaraju oprezniji pristup odnosima s Irakom.
“Predsjednik George Bush još uvijek nije donio odluku o tome što trenba učiniti”, kaže gospodin O’Hanlon. "Sve što o tome čitam, upućuje na činjenicu da predsjednik još nije odlučio da treba ići u rat. Znate, kada ste vrhovni vojni zapovjednik, za takvu je odluku potrebno mnogo razmišljanja, mnogo vaganja, konačno, mnogo emocija. Treba donijeti ozbiljnu, vrlo trijeznu odluku. Meni se čini da naš predsjednik u ovom trenutku djeluje u prilično normalnim okolnostima, kao da na pomolu nije tako ozbiljna odluka, odluka o početku rata."