Revolucionarne Oružane Snage Kolumbije, poznate i pod skraćenim nazivom FARC, za sebe kažu da traže mir i pravdu za siromašne i podjarmljene. No, posljednjih nekoliko napada u Kolumbiji, za koje su državni dužnosnici okrivili FARC, još su jednom pokazali da ta samoproglašena revolucionarna skupina nije ništa drugo do grupe terorista.
U minobacačkom napadu izvedenom 7. kolovoza cilj je bila predsjednička palača u Bogoti, a taj se napad dogodio samo nekoliko trenutaka prije nego je predsjednik Alvaro Uribe dao prisegu u obližnjoj zgradi kolumbijskog parlamenta.
Iako su politički ciljevi tog napada mogli biti regionalni čelnici koji su nazočili ceremoniji, žrtve tog granatiranja bili su neki od najsiromašnijih stanovnika Bogote. Dvije su granate pogodile zgradu koja se nalazi uz predsjedničku palaču, a pri tome je poginulo najmanje 14, a ranjeno je 69 osoba. Prema podacima iz medija, većina žrtava ovog minobacačkog napada bili su beskućnici ili siromašni stanovnici glavnog grada. Medju žrtvama je bilo i troje djece.
Pobunjenici su, isto tako, granatama napali i vojnu akademiji smještenu u središnjoj Kolumbiji, ali umjesto te zgrade pogodili su 20 kuća i jednu školu. U tim je napadima ranjeno preko 70 osoba.
Iako nitko nije preuzeo odgovornost za minobacačke napade, gradonačelnik Bogote Antanas Mockus, izjavio je da su uhvaćene radio poruke ukazivale da ih je izveo FARC.
Glasnogovornik State Departmenta, Philip Reeker, istaknuo je da su ti napadi pokazali "…nedostatak obzira spram ljudskih života i materijalnih dobara kolumbijskih gradjana …", što se uklapa u trenutni način ponašanja pripadnika FARC-a.
FARC je pokazao nedovoljnu zabrinutost za sudbinu civila. Osim ubijanja civila u granatiranjima, ta grupa – kao i kolumbijske desničarske paravojne skupine - već dugo vremena smišljeno izvršava masakre. FARC otima ljude tražeći otkup, koristi djecu kao vojnike, loše tretira zatvorenike i ubija one koje smatra neprijateljima. U srpnju je FARC prijetio da će ubiti gradonačelnike i druge lokalne dužnosnike koji nisu podnijeli ostavke.
Ovakvi potezi, bez obzira na proklamirane političke ciljeve, predstavljaju terorizam. Skupine koje koriste takvu taktiku zaslužuju jedino nedvosmislenu osudu i potpunu izolaciju od medjunarodne zajednice.