Početkom prošlog stoljeća u Sjedinjene je Države, kroz New York, ušao ogromni val useljenika. Jedan dio njih ostajao je živjeti na takozvanom donjem Manhattanu. U New Yorku postoji i muzej posvećenom tim useljenicima i njihovoj transformaciji od 'stranaca' u istinske Njujorčane.
Povijest Sjedinjenih Država i povijest useljeništva nedjeljive su. Toj ponekad burnoj, ali trajnoj i plodnoj vezi odaje se ovih dana počast u njujorškom Muzeju Tenament. U rječniku njujorškog tržišta nekretnina na prelasku stoljeća, ‘tenements’ su bili jeftini stanovi. U svakom je stanovalo i po nekoliko obitelji. Obitelji, često s drugim rođacima - 5, 10, ponekad 12 članova – živjele su skučeno, potrpane u trosobnim stanovima. Mnogi od tih domova bili su tijekom dana i radno mjesto, gdje se za poslodavca šila odjeća. Tako su u početku milijuni useljenika iskusili 'novi svijet'.
Robin Marcato direktorica je marketinga u Muzeju Tenement. Ona kaže da se radi o jedinstvenoj ustanovi, jer se tu obilježavaju skromni počeci milijuna useljenika: "Muzej prikazuje uvjete života za vrijeme velike gospodarske krize, govori o svakodnevnom životu ljudi koji su jednostavno pokušavali preživjeti. To je i moja povijest. To je povijest mnogih ljudi. U Americi postoji velik broj muzeja, kao i memorijalne kuće raznih povijesnih ličnosti. Svi ti spomenici slave ljude koji su bili glasoviti ili bogati i slično... Ovaj je muzej uistinu muzej običnih ljudi, koje svi znamo."
Muzej je utemeljen 1994. godine. U njemu dolazi do simboličnog susreta generacija: sadašnje, koja je pretke-useljenike potpuno zaboravila, i one stare - useljeničke generacije od prije stotinu godina. Muzej je nedavno preuzeo zgradu na broju 97 Ulice Orchard, koja je od 1863. do 1935. godine služila kao dom za nekih sedam tisuća useljenika. Muzej je proučio dokumentaciju o stanarima te je zgradu rekonstruirao do savršenih pojedinosti. Stvorena su tako – u muzejske svrhe - četiri stana 'izvornih' useljeničkih obitelji: jedne iz Poljske; jedne iz Njemačke; talijanske obitelj te obitelji ortodoksnih Židova, koja je u zgradi stanovala preko 35 godina.
Samohrana majka Nathalie Gumpertz, koja je iz Njemačke došla 1870, bila je švelja. U stanu njene obitelji, mogao se čuti šivaći stroj koji se nalazio pokraj prozora, gdje je bilo najviše svjetla. Zidovi su bili prekriveni slikama cvijeća - što ukazuje vjerojatno na Natalijim pokušaj da unese malo vedrine i radosti u svoj skučeni stan.
U stanu ortodoksne židovske obitelji, raspoloženje je bilo mračnije. Glava obitelji Abraham Rogareshevsky je upravo umro i hrana - naranče, peciva i jaja - nalazi se na stoliću, u maloj sobi, za one koji ga oplakuju. U skladu sa židovskim običajima, ogledala u stanu su prekrivena.
Kustos muzeja Steven Long kaže da ovi stanovi predstavljaju puno više od nostalgičnog osvrta na prošlost: "Što sam više saznavao o Muzeju Tenement i pričama useljenika iz ulice Orchard broj 97, počinjao sam shvaćati kako prošlost može biti svojevrsno spremište za sadašnjost - isti problemi s kojima su bili sučeljeni stanari ove zgrade u mnogim su slučajevima problemi s kojima smo mi sučeljeni danas. Tako da je bolje da ponovno ne izmišljamo kotač, već da pogledamo što je bilo uspješno, a što nije uspjelo u prošlosti. Kako su nadišli poteškoće? odgovor na to pitanje može pomoći u rješavanju današnjih problema."
Posjetiteljica Deli Weinberg s Floride smatra da muzej ima posebnu važnost nakon prošlogodišnjih terorističkih napada: "Postoji velika sličnost, osjećam da postoje ljudi koji žele da Sjedinjene Države budu zatvorena zemlja. Smatram da je vrlo važno da ljudi shvate da je većina nas stigla s drugih strana svijeta. Oni koji su uspjeli doći do Amerike, bili su veliki sretnici. Toliko mnogo ljudi nije imalo tu sreću. I kad vidite što se događa u tolikim siromašnim zemljama, hoćete jednostavno reći 'raširimo i danas ruke dobrodoščice'. Netko je pomogao mojim pretcima, da dođu u Ameriku. Želim da i moji unuci znaju da su se drugi ljudi vrlo mnogo mučili kako bi oni mogli sretno živjeti u Sjedinjenim Državama."
Svake godine, Muzej Tenement posjeti oko devedeset tisuća ljudi. Posljednja tematska izložba bavila se teškim uvjetima rada u šivaonicama ženske odjeće – gdje su po dolasku u New York radili mnogi imigranti.