Linkovi

Pasja politika (12/7/02) - 2002-07-11


Početak predizbornih utrka u Sjedinjenim Državama na političku je scenu doveo i jednog psa. Točnije, Percyja, mješanca između collieja i njemačkog ovčara. Percy je jedini ozbiljni republikanski protukandidat državnoj tajnici Floride, Katherine Harris, u njezinoj nakani da postane kongresni zastupnik svog izbornog okruga.

Službeno, naravno, na kandidatskim listama se nalazi njegov vlasnik, Wayne Genthner, s obzirom da psi ipak još ne mogu preuzeti izbornu funkciju. U stvarnosti, međutim, upravo se Percyjeve kvalitete ističu kao glavni motto kampanje. «Moj pas vrlo dobro reagira na zapovjedi i upute. Odaziva se kad ga zovem i poslušan je,» kaže Percyjev vlasnik. «Ne biste li željeli da vaš zastupnik u Washingtonu bude upravo takav?»

Uz to, što se Percyja tiče, nema opasnosti od kontroverzi s prebrojavanjem glasova. «On ne zna brojati, niti se ne pretvara da zna,» kaže Wayne Gerthner. «To bi mogao biti plus za političara.» No, šalu na stranu, politički utjecaj pasa i drugih kućnih ljubimaca već je dugo dobro poznata stvar. Predsjednik Bush praktički uopće ne govori o svojim kćerkama, otkako je preuzeo predsjednički ured, ali, ako ga se upita za pse, - 13-godišnju springer španijelku Spot i godinu i pol starog škotskog terijera Barneya -, ne prestaje pričati.

Spomenuta Spot, predsjedničkog je pedigrea, baš kao i njezin vlasnik. Ona je kćerka Millie, ... Millie Bush ustvari, čiji je pogled iz pseće perspektive na Bijelu kuću, ispričan tadašnjoj prvoj dami Barbari Bush, i objavljen pod naslovom "Milliena knjiga", postao bestseller. Ta je knjiga sakupila za razne zaklade za opismenjavanje više od milijun dolara, a, - vrijedi dodati -, prodala se u daleko više primjeraka nego memoari prvog predsjednika Busha.

Na vrhuncu slave, Milliena je fotografija krasila naslovnicu časopisa "Life". Ali, ona je isto tako mogla upozoriti i Spot i Barneya da život u glavnom gradu nije uvijek med i mlijeko; ponekad se šapica umoči i u žuč. Časopis "Washingtonian" je, naime, jedne godine proglasio Millie "Najružnijim psom" u američkom glavnom gradu.

Od 43 američka predsjednika, samo trojica nisu u Bijelu kuću dovela i životinjske stanovnike. Do sada, predsjedničkom je rezidencijom prošlo oko 400 raznih životinja. Neki od ranih predsjednika imali su prilično egzotične ljubimce: Thomas Jefferson je držao u kavezu, u vrtu, grizli medvjede, a John Quincy Adams je u jednoj od kupaonica, u kadi držao aligatora. Calvin Coolidge, pak, imao je čitavu menažeriju: divlju mačku, dva rakuna, magarca i walabija, vrstu malog klokana, te nekoliko pasa.

Poznata je uzrečica Harryja Trumana: "Ako želiš imati prijatelja u Washingtonu, nabavi psa." U novije vrijeme, međutim, to je postalo praktički politički imperativ – ako uopće želiš biti izabran i sjediti u Ovalnom uredu, moraš imati kućnog ljubimca.

Ponekad, ipak, Prvi ljubimac može postati i politički kamen oko vrata. Bull-terijer Theodorea Roosevelta, Pete, izazvao je zamalo međunarodni skandal kada je otrgnuo nogavicu s hlača francuskog veleposlanika tijekom jednog svečanog primanja u Bijeloj kući. A, niti Calvinu Cooligdeu njegova menažerija nije podigla popularnost među kolegama političarima – njegov je collie bio poznat po maltretiranju gostiju da mu udijele hranu iz njihovih tanjura.

S druge strane, predsjednički ljubimci ponekad slijede politiku. Terijer Johna Kennedyja, Charlie, imao je strasnu hladnoratovsku romansu sa sovjetskom kujicom Pushinkom, koju je Nikita Hruščov poklonio predsjedniku Kennedyju, uz krajnje detantovske posljedice – leglo od četiri psića!

XS
SM
MD
LG