U Moskvi je započeo jedan od najvećih sudskih procesa za špijunažu i veleizdaju. Međutim, problem je u tome što u moskovskoj sudnici nedostaje optuženik - Oleg Kalugin već godinama živi u Sjedinjenim Državama. Sudi mu se - kako se čini - zbog toga što je u Sjedinjenim Državama svjedočio protiv jednog bivšeg američkog časnika, osuđenog za špijunažu u korist Sovjetskog saveza, odnosno Rusije.
Bivši general KGB-a Oleg Kalugin, bio je jedan od najpoznatijih sovjetskih špijuna koji je prebjegao na Zapad gdje sada pomaže svojim bogatim iskustvom. Oleg Kalugin govori za Glas Amerike o svom životu u Sovjetskom Savezu i kasnije, u Americi.
S proljetnim otapanjem snijega, na jednom polju nedaleko Lenjingrada, redovno su na površinu izbijali - kosturi! Radilo se o ostacima leševa oko 70 tisuća žrtava Staljinovog režima, koje su pokopane u tom kraju. S jednakom redovitošću ekipa KGB-a ponovno ih je zakapala, kako ih ne bi vidjeli građani.
Informacije o mnogim drugim posmrtnim ostacima žrtava na vidjelo je iznio bivši general KGB-a Oleg Kalugin u svojoj knjizi “Prvi direktorat”. Taj nekadašnji sovjetski obavještajac u toj je knjizi opisao i svoju ulogu u ubojstvu jednog Bugara 1978. godine koji je radio za Radio Slobodu-Radio Slobodnu Europu.
Gospodin Kalugin postigao je mnoge obavještajne uspjehe za Sovjetski Savez sve dok se nije oslobodio iluzija, te se okrenuo protiv režima kojem je služio i uz veliki rizik priključio se demokratskom pokretu. Kao i mnogi drugi, general Kalugin priključio se KGB-u iz idealizma:
"U ranim godinama Sovjetskog Saveza, sovjetski model socijalizma, kao budućnost ljudskog roda, bio je privlačna ideja za mnoge intelektualce pa i za mnoge ljude diljem svijeta. I to je ono što je učinilo sovjetsku obavještajnu službu tako uspješnom."
Gospodin Kalugin ističe da je KGB bio strpljiv i voljan čekati dugo vremena da bi se špijunaža isplatila:
"Netko je mogao biti izabran u ranoj mladosti i postupno pripreman, vođen i financiran, ako je potrebno, s glavnim ciljem prodora u određene krugove. On nije imao ništa za sobom, ali puno toga pred sobom pa smo mu mi pomagali da izgradi svoju budućnost. Uzmite na primjer Kima Philbya koji je bio nitko, a umalo je postao šef britanske obavještajne službe."
Predstavljajući se kao novinar u Washingtonu gospodin Kalugin angažirao je neke obavještajce među američkim novinarima, vojnim časnicima pa i znanstvenicima. Njegov najveći zgoditak bio je John Walker, mornarički časnik koji je Sovjetima dostavljao informacije o pokretima američkih brodova i podmornica punih 18 godina. Međutim, kako kaže, obostrana špijunaža na paradoksalan način spriječavala je eskalaciju hladnog rata.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, ističe gospodin Kalugin, špijuni imaju više posla nego ikada ranije, ali se njihova motivacija promijenila: "Novac je uvijek imao ulogu, ali je sada to postao glavni element. Od pada ideoloških barijera ljudi smatraju špijunažu nekom vrstom posla. Oni ne vide smtrnu opasnost za nacionalnu sigurnost njihove zemlje ako špijuniraju ili daju nekom povjerljive informacije."
Gospodin Kalugin dodaje da danas postoji novo rusko oruđe za angažiranje novih špijuna, a to je sve veći anti-amerikanizam. Gospodin Kalugin upozorava da Washington više nije ruski "neprijatelj broj jedan", ali je i dalje "glavni prioritet Rusije".
Što se njega osobno tiče, general Kalugin je nedavno dobio subpoenu u kojoj se od njega tražio dolazak u Moskvu na suđenje zbog izdaje. Budući da se ne namjerava odazvati sudskom pozivu, on je subpoenu uokvirio i poklonio je kao izložak Međunarodnom muzeju špijunaže u Washingtonu.