Bio je prvi americki predsjednik u 20. stoljecu i, zahvaljujuci vlastitoj neobuzdanoj energiji, postavio pozornicu za dinamicno “americko stoljece.” Bio je njen prvi potpuno moderni predsjednik, jer vjerovao je da je sve vazno sto se u svijetu zbiva – njegov business, da se tice njega. Bio je poznat i kao “covjek koji je nosio batine i grlio stabla,” jer Americi je pomogao da postane svjetska sila i pokazao joj kako cuvati svoje sume.
“U Bijeloj kuci ne priredjuju vise vecere kao sto su na pocetku proslog stoljeca. Prvog sijecnja 1907, primjerice, popis gostiju izgledao je ovako: jedan dobitnik Nobelove nagrade za mir, jedan pomorski povjesnicar, jedan biograf, jedan esejist, jedan paleontolog, jedan ornitolog, jedan prirodoslovac, jedan ekolog, jedan lovac na veliku divljac, jedan urednik, jedan kriticar, jedan rancer, jedan govornik, jedan vlastelin, jedan pripadnik otmjenih drustvenih krugova, jedan reformator drzavne administracije, jedan pokrovitelj umjetnosti, jedan konjicki pukovnik, jedan bivsi guverner drzave New York, jedan vodeci strucnjak za sisavce sjevernoamerickog kontinenta i jedan predsjednik Sjedinjenih Americkih Drzava….Svim tim muskarcima ime je bilo – Theodore Roosevelt.” Rijeci jednog od njegovog biografa, Edmunda Morrisa.
Svestran i prepun neke upravo groznicave energije, Teddy Roosevelt je i drugima dijelio savjet:”Ustaj i radi! Stvaraj, djeluj, nadji sebi mjesto i budi netko!!”
Dvadeset i sesti predsjednik SAD-a, u mladosti je jos usvojio, i tijekom godina u Bijeloj kuci primjenjivao, i jedan drugi slogan:”Iznad, ispod ili kroz – ali naokolo nikad!” Takodjer jos u godinama prije Bijele kuce, Teddy je otkrio i jednu africku poslovicu. Posudio ju je kao svoj osobni motto, a onda je popularizirao i od nje napravio vodece nacelo svoje administracije:“Govori njezno, ali nosi veliku batinu, daleko ces stici!” “Velika batina” je, reci ce Rooseveltovi kriticari, za sedam i pol godina koliko je proveo u Bijeloj kuci, bila prisutna svagdje, a narocito u Rooseveltovoj vanjskoj politici. “Velika batina” bila je, prirodno, i ono sto je najvise privlacilo paznju karikaturista, ali “njezan govor” bio je jednako vazno orudje. “Preveliki smo narod,” pisao je Roosevelt, “da bismo sebi mogli dopustiti govoriti nepromisljeno!”
Iako je zivio samo 60 godina, Teddy Roosevelt je jedan od predsjednika kojega ova zemlja najbolje pamti. A ima i sto pamtiti! Jer Teddy Roosevelt sebi je zasjekao karijeru siroku kao – Panamski kanal.
Bio je priznati autor niza povijesnih knjiga, biografija, zbirki eseja i lovackih prica. Pisanje je za njega, sam je govorio, bila prinudna i teska aktivnost, ali mahnito je nastavljao – preko 35 knjiga i preko 150.000 pisama, jer putem poste, uglavnom, odrzavao je stalnu vezu s nevjerojatnom mrezom prijatelja. Citanje i lov ostat ce njegovim dozivotnim strastima. Procitao bi barem jednu knjigu na dan, vrlo cesto do tri. Lovio je na nekoliko kontinenata i iako njegovu ljubav za ubijanjem nije moguce poreci, Teddy je ubijao uglavnom za hranu; zivot je njega zanimao daleko vise nego smrt!
Bio je kauboj, vlasnik ranca u Sjevernoj Dakoti. Bio je veliki poznavatelj sjevernoamericke flore i faune, veliki ljubitelj prirode i jedan od njenih najvecih zastitnika. Bio je veliki pustolov, trijumfalni sudionik spanjolsko-americkog rata, guverner drzave New York i veliki neprijatelj korporacijskih trustova koji su jos na pocetku proslog stoljeca prijetili monopolizirati americki business…..svaki od svojih brojnih interesa, Teddy Roosevelt je slijedio s jednakim zarom. “Tako treba u svemu,” stalno je govorio. To njegovo nacelo bilo je osnova zivotu koji je i sam zvao “iscrpljujucim i napornim.” Ali nametao je isti ritam svima drugima, pojedincima, a kad je postao predsjednikom, i cijeloj zemlji.
Jos dok je sluzio u vladi drzave New York, jedan je kolega za njega rekao: “Genijalan ludjak, rodjen stotinu godina prerano!” Kad se, 1896, predsjednickom kandidatu republikanske stranke, Williamu McKinleyju, Teddy pridruzio kao dopredsjednik, kljucna politicka licnost tog vremena, Mark Hanna, zavapio je:”Zar nitko ne shvaca da je izmedju tog ludjaka i predsjednistva samo jedan zivot?!” I doista, kad se, 1901, taj jedan zivot ugasio – McKinley je poginuo od metka atentatora – Teddy Roosevelt je postao predsjednikom. Sest tjedana prije svog 43. rodjendana, sto ga cini najmladjim koji je ikada usao u Bijelu kucu. (John Kennedy, koji je bio 43 godine i 5 mjeseci star na Dan izbora, 1960, namladji je izabrani americki predsjednik.)
U Bijeloj kuci Teddy ce ostati sedam i pol godina i svojom nevjerojatnom angaziranoscu silno doprinjeti vlastitoj popularnosti. Fotografi, umjetnici-portretisti i karikaturisti oko njega su se rojili i Teddyjev lik ucinili opceprepoznatljivim. Cak su i pisma koja su umjesto adrese nosila samo crtez njegovih zubiju i naocala, bez zakasnjenja stizala u Bijelu kucu.
Svoj je posao predsjednika Teddy obavljao tako zustro da se svako poslijepodne od njega mogao odmarati. Ako odmaranjem mozemo nazvati takve aktivnosti kao sto su boks, hrvanje, jiu-jitsu, plivanje preko rijeke Potomac, uvijek nag, ili jahanje, u divljem galopu, kroz washingtonski Rock Creek Park. “Theodore!”, cuo se jednom povik senatora Henryja Cabota Lodgea, “Kad bi znao kako smijesno izgledas na tom drvetu, gore, odmah bi s njega sisao!!”
Neki ce reci da je njegov najveci doprinos bio na podrucju zastite okolisa. Teddy, koji je jos kao djecak od 10 godina u jednom pismu oplakivao sjecu nekog stabla, postat ce prvi americki predsjednik predan zastiti prirode. Osnovao je americku Sluzbu za zastitu suma. Za njegovog mandata, od 1901. do 1907. godine, otvoreno je bilo 5 novih Nacionalnih parkova, 18 Nacionalnih spomenika, a milijuni jutara proglaseni su zasticenim sumskim podrucjima, zivotinjskim i pticjim rerzervatima. “Postoji li neki zakon koji ce me sprijeciti da Pelican Island proglasim pticjim rezervatom?”, pitao je TR i ne cekajuci na odgovor dugo, posegnuo za perom i dodao:”Very well, then…proglasavam otok pticjim rezervatom!”
Drugi ce reci – najveci doprinos Teddyja Roosevelta bio je na podrucju americke vanjske politike. I bit ce i oni u pravu. Iako je i na domacem terenu postigao neka znacajna ostvarenja, primjerice – osnovao je Ministarstvo trgovine i rada, bio glasni zagovornik drustvene pravde i jednakosti, svojim programom “Square Deal” omogucio milijunima Amerikanaca da zaradjuju dovoljno za zivot….vecina tih domacih postignuca izblijedila je iz americkog kolektivnog sjecanja.
Teddy, koji je s velikim entuzijazmom prihvatio odgovornosti svjetskog lidera, posredovao je u ratu izmedju Rusije i Japana i par drugih sukoba i za te napore bio nagradjen Nobelovom nagradom za mir. Odbacivsi americku tradiciju izolacionizma, zemlju je uveo u medjunarodnu politicku arenu i odredio joj da postane vodeca svjetska sila. Izgradio americku ratnu mornaricu i “Veliku bijelu flotu” poslao na trogodisnje krstarenje svijetom kako bi mu pokazao americku pomorsku moc.
Jedan primjer Teddyjeve “kaubojske diplomacije” – da bi mornarici olaksao kretanje iz oceana u ocean, “podgrijavao” je revoluciju u kolumbijskoj pokrajini Panami kako bi onda, prema onoj svojoj “Nikad naokolo, samo iznad, ispod ili KROZ”, zasjekao “nas, americki” kanal. Bilo je to 1903. Kasnije te godine, na Kubi je osnovao americku pomorsku bazu Guantanamo. “Govoreci njezno, ali noseci i veliku batinu”, nastavio je njome burkati vode Karipskog mora i od Amerike stvarati podrucnog policajca.
Kad je, 1909, napustao Bijelu kucu, Theodore Roosevelt se pravio da mu nije bilo zao. Naravno da jest. Uvijek je volio biti “boss.” Imao je tek 50 godina i jos uvijek bio pun one vulkanske energije. Potrajala mu je jos da proputuje svijetom, da istrazi Brazil, da vojnike povede u prvi svjetski rat, da se jos jednom okusa, iako neuspjesno, u predsjednickoj kampanji kao kandidat trece, Progresivne stranke…ali, pogibija sina Quentina u ratu, 1918, i opetovani napadi malarije oslabili su i njegovo tijelo i njegov duh. Godine 1919, umro je jedan od najfascinantnijih Amerikanaca, jedan od najdinamicnijih predsjednika koje je zemlja ikad imala….Theodore Roosevelt.