Dok se francuski političari pripremaju za predsjedničke i parlamentarne izbore, na pet milijuna Arapa, Afrikanaca i Turaka u toj zemlji - što predstavlja najveću muslimasnku zajednicu u Zapadnoj Europi - obraća se pažnja kao nikad prije u povijesti. Kako javlja naša izvjestiteljica iz Pariza Lisa Bryant, iako samo trećina muslimana u Francuskoj ima pravo glasa, oni su kao zajednica svejedno postali moćna politička snaga.
Trideset-trogodišnja Malika Ahmed u francuskom gradu Toulouseu, provodi kampanju za svog presjedničkog kandidata Pierra Chevenemeneta, koji će se natjecati u dva kruga predsjednikčkih izbora od kojih se prvi održava 21. travnja. Gospođa Ahmed, zamjenica je gradonačelnika pariškog predgrađa Aubervilliers. Ona vjeruje kako je gospodin Chevenemenet pravi čovjek za taj posao, zbog svoje političke neovisnosti i predanosti jednakim pravima za sve građane.
Konkretnije rečeno, gospođi Ahmed se sviđa činjenica da je ovaj političar podnio ostavku 1991. godine na položaj ministra obrane, u znak prosvjeda zbog francuske angažiranosti u Zaljevskom ratu protiv Iraka. Također cijeni njegovo obećanje da će ponuditi jednake mogućnosti za ljude podrijetlom iz Maroka, kao što je i ona sama.
Malika Ahmed predstavlja primjer promjena koje se događaju na francuskoj izbornoj sceni. Sociolog Frank Fregosi kaže da su političke naklonosti ranijih generacija francuskih muslimana bile lako predvidljive. Njhovi roditelju su podržavali konzervativce, dok potomci podržavaju liberalne i ljevičarske političare.
Međutim, gospodin Fergosi kaže da se muslimani na nadolazećim izborima ne ograničavaju samo na dva glavna predsjednička kandidata - konzervativnog predsjednika Jacquesa Chiraca i socijalistu i aktualnog premijera Lionela Jospina.
Gospodin Fergosi kaže da većina francuskih muslimana ove sezone pažljivo odabire za koga će glasovati, dok predsjednički kandidati željno očekuju njihovu podršku. Čak je i Jean Marie Le Pen, čelnik krajnje desnog Nacionalnog fronta, ublažio svoju anti-imigrantsku retoriku i zaposlio kao jednog od svojih savjetnika osobu sjevernoafričkog podrijetla.
Malo je onih koji su svjesniji važnosti muslimasnkog glasačkog tijela u zemlji od gospodina Chiraca i gospodina Jospina, koji - prema ispitivanjima javnog mnijenja - uživaju skoro istu podršku javnosti, tako da i najmanja promjena raspoloženja birača može odnijeti prevagu na izborima.
Konzervativna Stranka okupljanja za republiku predsjednika Chiraca tradicionalno se oslanja na tzv. harkije - Alžirce koji su se borili na strani Francuza tijekom alžirskog rata za neovisnost. No, danas predsjednik dobiva i podršku mladih francuskih muslimana, koji ga smatraju više pro-palestinski orijentiranim od gospodina Jospina.
Nije ni premijer Jospin zaboravio na muslimanske glasače. Kao i predsjednik Chirac, posjetio je prošle godine zemlje Sjeverne Afrike. Platforma kampanje gospodina Jospina priznaje ključni zahtjev mnogih dugogodišnjih imigranata - a to je da se imigrantima iz neeuropskih zemalja dade pravo glasa.
Međutim, koliko su kandidati uspješni u privlačenju muslimansnkih glasova nije jasno. Ne postoje ankete javnog mnijenja u kojima su podaci o podršci pojedinim kandidatima razvrstani na temelju etničke ili vjerske pripadnosti.
No, u stvarnosti, francuski muslimani i dalje su jedna fragmentirana i marginalizirana manjina. Mala srednja klasa liječnika, odvjetnika i političara na lokalnoj razini - poput gospođe Ahmed - pojavljuje se na političkoj sceni, no i dalje su manjina. Velika većina francuskih muslimana, kažu isto tako stručnjaci, i dalje je osuđena na drugorazredne škole, slabo plaćene poslove i jadne stambena objekte u predgrađima inficiranim sve većim nasiljem.
Neki analitičari, kao što je Moulod Aouloni, kažu da francuske političke stranke nevoljko prihvaćaju etničku, vjersku i rasnu raznolikost u svojim redovima. Gospodin Aouni nalazi se na čelu francuske anti-rasističke organizacije MRAP. On primjećuje kako se tek nekoliko pripadnika manjina nalazi na visokim položajima u državnoj službi.
No, francuska se politika, iako polako - mijenja. Prošle je godine na lokalnim izborima izabrano nekoliko desetaka arapskih političara, poput gospođe Ahmed.
Prema jednom ispitivanju javnog mnijenja prošle godine, koje je proveo dnevnik Le Monde, 35 posto Francuza neprijateljski se odnosi prema ideji da musliman bude gradonačelnik nekog grada. Iako je taj postotak prilično visok, on je znatno niži od onog iz 1994. godine, kad se tome suprotstavljalo čak 55 posto ispitanika.
No i gospođa Ahmed ima problema unutar svoje stranke, Stranke građanskog pokreta Jeana-Pierra Chevenementa. Ona nam kaže kako jedan lokalni francuski političar nije htio s njom sudjelovati u izbornoj utrci za lokalni parlament tijekom svibnja i lipnja - i to zbog njenog podrijetla. Bez obzira na to, ona se još uvijek nada da će se naći na popisu kandidata svoje stranke na izborima za lokalni parlament.