Putovanje kroz vrijeme samo je pitanje – vremena! Tako barem tvrde znanstvenici, a laici će se ponovno pitati u kolikoj mjeri je to fantazija kada pogledaju najnoviju ekraniziranu verziju romana H.G. Wellsa, "Vremenski stroj".
Wellsov Putnik kroz vrijeme svoje prijatelje upozorava: "Moja će vam priča zvučati uglavnom kao ogromna laž, ali ... kako bilo da bilo, sve se to dogodilo." Kako god to zvučalo Wellsovim suvremenicima, današnji fizičari tvrde da se u njegovoj maštovitoj priči krije mnogo istine. Ustvari, tvrde autoriteti, putovanje kroz vrijeme, - u skladu sa slavnom Einsteinovom formulom E jednako m puta c na kvadrat -, i danas je moguće, ali samo u smjeru budućnosti. Putovanje u drugom smjeru, u prošlost, mnogo je zakučastiji problem.
Kako kaže Richard Gott, autor knjige "Putovanje kroz vrijeme u Einsteinovom univerzumu" i profesor astrofizike na sveučilištu Princeton, "svima nam je teško zamisliti da se vrijeme može saviti, baš kao i bilo koja druga dimenzija." Ali, u tom teško zamislivom, - ali svejednako našem -, univerzumu, ako se putuje brže, vrijeme prolazi sporije. Pokusi fizičarke Carol Allie, sa sveučilišta Maryland, sa dva atomska sata, - jednim u zrakoplovu, a drugom na zemlji -, pokazali su da je za sat u zrakoplovu isto vrijeme prošlo djelić sekunde sporije nego za onaj na zemlji.
U filmu "Vremenski stroj", Putnik se katapultira kroz vrijeme aktivirajući svoj ručno obrađeni kristal i stroj od uglačanog mesinga. Fizičari, međutim, vjeruju da će stvarno putovanje kroz vrijeme zahtijevati nešto sličnije vrlo brzom svemirskom brodu. Kako kaže Richard Gott, putujući na svemirskom brodu koji se kreće brzinom od 200 milijuna metara u sekundi, - ili oko 300 milijuna kilometara na sat -, putnik bi živio u znatno usporenijem vremenu.
Sam putnik to usporavanje vremena ne bi uopće zamijetio. Ali, kada bi se vratio na Zemlju, ustanovio bi da su svi njegovi suvremenici znatno stariji od njega. Profesor Gott procjenjuje da je do danas najbliže pojmu "putnika kroz vrijeme" došao ruski kozmonaut Sergej Avdejev, koji se nalazio u Zemljinoj orbiti ukupno 748 dana, u tri svemirska leta. On se za to vrijeme doslovce pomladio u odnosu na nas koji smo čitavo vrijeme proveli na Zemlji i to za – jednu pedesetinku sekunde!
Za sada, putovanje kroz vrijeme, premda je teoretski dostupno i znanstveno dokazano, ipak je sučeljeno s nekim nepremostivim teškoćama. Poput izgradnje svemirskog broda koji bi putovao brzinom bliskom brzini svjetlosti. No, kažu fizičari, to je čisto inžinjersko pitanje, jednako kao i izvor energije koji bi stvorio toliku brzinu. Ali, ta pitanja mogu biti riješena već za stotinjak godina.
Putovanje u prošlost ipak će mnogo duže ostati nedohvatan podvig. Fizičari tvrde da je to projekt kojeg bi se mogla latiti tek neka super-civilizacija. Količina potrebne energije i materije, kažu, zahtijevala bi materijalne izvore veličine jedne čitave galaksije. Ostaje nam, dakle, samo jedno rješenje – svi u kino!
