Tijekom turneje po Aziji, predsjednik George Bush posjetio je u Južnoj Koreji demilitariziranu zonu, koja razdvaja komunističku Sjevernu Koreju od demokratske, Južne Koreje. Predsjednik je kroz dalekozor promatrao pogranična područja zemlje čija vojska broji više od milijun pripadnika, iako narodu prijeti glad.
Danas, u obrani Južne Koreje sudjeluje i više od 37 tisuća američkih vojnika, koji u čuvanju granice pomažu snagama od više od 600 tisuća južnokorejskih vojnika. Za vrijeme korejskog rata, koji je trajao od 1950. do 1953., snage Ujedinjenih Naroda – koje su predvodile Sjedinjene Države – suprotstavile su se sjevernokorejskoj invaziji, koju su podržale komunistička Kina i Sovjetski savez. Sukob je okončan primirjem, no mirovni ugovor nije bio potpisan.
U posljednjih 50 godina, Južna je Koreja postigla prosperitet. To je zemlja visokog gospodarskog rasta, s dohotkom koji je – po stanovniku – 13 puta veći od onog u Sjevernoj Koreji. Suprotnosti između dvije države su nemjerljive. Po noći snimljene satelitske fotografije korejskog poluotoka prikazuju sjever u potpunoj tami, dok je jug sav obasjan električnim svjetlom. Južna Koreja ne predstavlja vojnu prijetnju sjeveru. No, ona predstavlja primjer – čudo mirnodopskog razvoja, po veličini treću ekonomiju Azije.
U posljednjih pola stoljeća, Sjedinjene su Države odlučno jamčile sigurnost Južne Koreje. Sjedinjene Države nemaju namjeru napasti Sjevernu Koreju. Međutim, Ameriku brinu sjevernokorejski napori u izgradnji naoružanja za masovno uništavanje, među kojima je i nuklearno naoružanje i balističke rakete. To se naoružanje može upotrijebiti protiv američkih saveznika u Aziji. Sjevernom Korejom vlada opresivan i tajnovit režim koji predstavlja opasnost po mir i stabilnost. Predsjednik Bush je rekao da je Sjeverna Koreja jedna od tri zemlje pripadnice “osovine zla”.
Drugi razlog za zabrinutost je činjenica što sjevernokorejski režim većinu nacionalnih resursa posvećuje izgradnji vojne mašinerije, dok narod te zemlje gladuje. Sjedinjene Države Sjevernoj Koreji šalju pomoć u hrani, koja je veća od pomoći bilo koje druge zemlje – gotovo tri stotine tisuća tona godišnje. Predsjednik Bush je rekao da “Amerika želi razgovarati sa vodstvom Sjeverne Koreje, bilo javno ili privatno.” U međuvremenu, Sjedinjene će Države nastaviti pomagati u zaštiti Južne Koreje, od bilo kakve potencijalne agresije.
Sjedinjene se Države nadaju da će jednog dana korejski poluotok biti ujedinjen trgovinom i suradnjom, umjesto bodljikavom žicom i strahom. Kako je rekao predsjednik George Bush: “Niti jedna zemlja ne bi trebala biti zatvor vlastitog naroda.”