Ante Šimić okrenuo je glavu prema televizoru kada se drugi program državne televizije izravno uključio u prijenos suđenja Slobodanu Miloševiću. Ispred njega je sjedio čovjek kojeg je glavna tužiteljica optužila i za ubojstvo civila u Voćinu, među kojima su njegovi roditelji i baka.
"Sada da klekne tu pred mene, uzalud, ja sam uništen", kaze okrečući pogled prema supruzi koja je u kuhinji njihove obiteljske kuće kuhala kavu. "Tu su," kazao je, pokazujući rukom na sredinu kuhinje, "ubili mog oca i ova ce kuća za mene uvijek biti krvava." "Tukli su ga dok nije rekao gdje je kanister s novcem. Kad je dao kanister tu su ga u kući vezali za stolicu i tu su ga zaklali. Imao je više ubodnih rana, masakrirali su ga," ispričao je Simic (55) za Glas Amerike gaseći u pepeljari opušak kojim je trenutak ranije pripalio novu cigaretu.
Povlačeći se pred hrvatskom vojskom, srpske paravojne jedinice u ovom su selu pod Papukom, 120 km istočno od Zagreba, 13. prosinca masakrirale 32 ljudi uglavnom staraca. Najmlađem Goranu Salaću bilo je 19 godina. Zajedno s jos četvoricom mlađih ljudi ubijen je u središtu sela, po povratku sa srpske linije na koju su bili prisiljeni voziti municiju.
Njegova majka Marija kaže da je tješi to što nije zaklan vec ubijen vatrenim oruzjem. "To mi je utjeha. Evo već je deset godina kako su mi ga ubili, ja još svaku noć mislim, trebala sam ga negdje sakriti, ali gdje, bili smo okruženi, nigdje nisi mogao. Toliko sam od tada obolila, bile su mi 52 godine, bila sam puna života, otkad su mi Gorana ubili, ubili su i mene," kaze brišući suze.
Dok u kući Šimićevih gleda suđenje Slobodanu Miloševiću 62-godišnja Marija Salać grčevito stišće ruke u krilu. Tješeći je Anto Šimić gasi televiziju.
"Meni je moj otac bolji nego tisuću Miloševića i cijela njegova Srbija. Milošević me prebijao u logoru i moju je familiju poklao, on i njegova vojska ali po njegovom naređenju. To što se njemu presudi, to meni nije ništa. Treba presuditi njemu, njegovoj familiji, kompletnoj vojsci i domaćima koji su to u Voćinu radili," kaže Šimić.
Na glavnoj voćinskoj cesti obnovljena je kuca Anice Volf. "Stalno je meni taj film u glavi," kaže ova sitna 72-godišnja žena kojoj je stradao suprug, dok se sin, kojeg su srpske paravojne jedinice odvele sa sobom, još uvijek vodi nestalim. Teško bolestan, Drago Volf tog je dana izveden je iz kuce u pidžami. Njegova supruga, koja se krila, našla ga je zaklana, razbijene glave.
"Prišla sam mu, pogladila ga po licu i na nogu mu vratila desnu papuču.... Odgojena sam da opraštam i kao kršćanka vjerujem, neka im Bog oprosti, drugo ne mogu ništa reći," kaže stiščući u krilu šestogodišnju unuku.
U Voćin, prijeratno većinsko srpsko selo, vratili su se Hrvati i tek četrdesetak Srba. Međusobno ne komuniciraju. Većina u njihovom selu danas su Hrvati s Kosova koji su u to zapadnoslavonsko selo počeli doseljavati neposredno nakon masakra.