Počelo je suđenje Slobodanu Miloševiću s isticanjem Tužiteljstva da je Miloševića kao glavnog igrača 'zajedničkog kriminalnog poduhvata' rukovodila isključivo želja za bezgraničnom vlašću i moći. Milošević je znao za zločine i ta to nikada nije iskazao žaljenje, uvjereno je Tužiteljstvo. Izvještaj Lade Stipić – Niseteo.
Da li je Milošević znao što se događa? Naravno da jest. S ovim retoričkim pitanjem glavnog zastupnika Tužiteljstva u slučaju Milošević počinjem prvi od vjerojatno brojnih izvještaja o najvažnijem suđenju u povijesti haaškog Tribunala za ratne zločine. U utorak ujutro otvoren je sudski proces po tri optužnice i 66 točaka, od genocida u Bosni i Hercegovini, preko ratnih zločina do teških povreda međunarodnog humanitarnog prava u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu. Svaka do ovih točaka povlači za sobom maksimalnu, doživotnu kaznu zatvora.
Tužiteljstvo je prvi dan procesa počelo dokazivanjem optužnica naglasivši da će voditi proces iznoseći činjenice i argumente i izbjegavajući bilo kakvu emociju sa željom da sudski proces dade zločinu ime i prezime , jer, istaknula je glavna tužiteljica Carla del Ponte,'ovdje se ne sudi ni državi ni organizaciji niti je suđenje namijenjeno osudi cijelog jednog naroda, jer nema kolektivne krivice'. S okrutnošću koja nadilazi pravila rata neki su zločini dostigli 'divljaštvo Srednjeg vijeka', kazala je glavna tužiteljica. Suđenje potvrđuje da nitko, pa ni prvi šef države kome sudi međunarodni sud, nije 'iznad zakona'. Milošević je projekt 'Velike Srbije', ističe Tužiteljstvo, ostvarivao uz toliko nasilja i ubojstvom skoro četvrt milijuna ne-Srba, mijenjajući životne sudbine milijunima ljudi.
U uvodu, zastupnik Tužiteljstva Geoffrey Nice dao je njegov profil, Miloševića je "po cijenu neizrecivih ljudskih patnji" vodila samo i isključivo "elja za osobnom vlašću", njega nisu tjerali ni rasizam ili ksenofobija ili patriotizam , osobna moralna uvjerenja ili osjećaj časti . Njegova je volja za moć bila nezasitna. Kao 'veliki manipulator' u cilju stjecanja bezgarnične političke moći koristio je sve što mu je bilo na raspolaganju, ljude, njihove strahove i frustracije, krivotvorenje povijesti, medijske zloupotrebe.
Tužiteljstvo se poziva na pravdanje srpskih nasilja zločinima počinjenim nad Srbima u II svjetskom ratu, te su patnje bile velike ali su ih nadmašile patnje radi zločina njima pravdanih. Milošević nije mogao sam i on je, iako u hijerarhiji vlasti formalno podređen 'krnjem predsjedništvu' SFRJ, za svoje je ciljeve koristio članove Predsjedništva, prvenstveno Borisava Jovića. Milošević je znao za zločine, u nekoliko je navrata potvrđeno u uvodnoj riječi Tužiteljstva, i na njih su ga upozoravali predstavnici međunarodne zajednice. "On nikada nikoga nije ubio niti je prisustvovao zločinima, drugi su ubijali u njegovo ime i u ime politike koju je vodio a on se od svega distancirao specifičnom mentalnom sljepoćom", opisat će Geoffrey Nice zaključujući da Milošević nikada ni nije izrazio žaljenje radi žrtava i patnji. Potom je Tužiteljstvo do kraja današnjeg radnog dana – rad suda je zaključen točno u 16 sati - obrazlagalo, dijelom uz najvažnije dokumente, elemente djelovanja 'zajedničkog kriminalnog poduhvata' s Miloševićem na čelu.
Ništa od nasilja nije bilo spontano, sve su akcije dogovorene i potom organizirane uz punu privolu vrha, dakle, Miloševića. Vrh je inicirao i nadzirao provedbu politike etničkog čišćenja, stvaranja srpskih područja i njihovo pripajanje tzv. 'Jugoslaviji', zemlji samo za Srbe, kako će tvrditi neki od dokumenata iz samog početka devedesetih. Cijelo vrijeme zasjedanja suda Milošević je nezainteresirano gledao oko sebe, ponekad pravio bilješke, pripremajući se za svoj iskaz. On bi mogao potrajati i duže od radnog dana, tvrde njegovi bliski surandici u Haagu. "Nećemo dozvoliti da od suđenja napravi predstavu", izjavila je novinarima tužiteljica obećavajući 3O krunskih svjedoka iz najužeg Miloševićevog političkog kruga.