Kada Amerikanci razmisle o 2001, oni je bez sumnje dijele na dva dijela: prije i poslije terorističkih napada od 11. rujna. Kako Jim Malone izvještava, komentatori i povijesničari već pokušavaju odrediti koji će trajni utjecaj imati događaji od 11. rujna.
11. rujan će zasigurno postati jedan od onih značajnih momenata u povijesti, događaj koji će zauvijek biti usječen u javno sjećanje. Naime, tko bi mogao zaboraviti sliku zrakoplova koji se pretvara u vatrenu loptu dok se obrušava u južni toranj Svjetskog trgovačkog centra?
U tom se trenu promijenio način na koji Amerikanci gledaju na svoju zemlju i vlastite živote. Čak i oni koji nisu bili izravno pogođeni napadima, osjećaju tugu koju nacija nije doživjela već mnogo godina. Senator iz savezne države Connecticut Joseph Lieberman ovako opisuje stanje u kojem se našla Amerika: "U posljednjem stoljeću mislim da se dvije tragedije mogu usporediti s 11. rujna, svojim utjecajem na američku kolektivnu psihu i na naš osjećaj sigurnosti. To su napad na Pearl Harbor 1941. i atentat na predsjednika Kennedya 1963."
Ali, koliko god su teroristički napadi bili razarajući za psihu nacije, oni su je isto tako ujedinili i utjecali na osjećaj patriotizma koji nije viđen još od, vjerojatno, drugog svjetskog rata. Američke zastave se vijore posvuda, čak i usred uništenog Svjetskog trgovačkog centra i Pentagona. Sudjelovanje u vjerskim obredima znatno je naraslo, a mnogi Amerikanci kažu da se iznova fokusiraju na obitelj i prijatelje.
Larry Sabato je politolog na Sveučilištu Virginije i bliski pratilac američkog društva. On kaže da "Amerikanci sada vide kako ja mala i zapravo nevažna razlika koja postoji između pojedinca i raznih, prvenstveno etničkih skupina, u zemlji, a vjerojatno i u našoj politici. Toliko toga što smo mislili da je važno, zapravo nije važno."
Na neko određeno vrijeme, patriotska vatra je zbližila političke suparnike u Washingtonu. Vrhunac tog zbližavanja bio je upečatljiv trenutak kada su članovi Kongresa pjevali God Bless America na stepenicama američkog Kapitola. Larry Sabato u vezi s tim kaže: "Promjena koja će ostaviti najtrajniju vrijednost jest osjećaj sklada i jedinstva, bez obzira na rasnu i stranačku pripadnost i ideološku perspektivu. To je ono što je pozitivno."
Čak i dok su Amerikanci slavili svoju demokraciju i patriotizam, čuju se obećanja da događaji od 11. rujna nikada neće zaboraviti, a niti neustrašivi policajci, vatrogasci i drugi spasioci koji su poginuli u obavljanju svoje dužnosti.
Nekoliko mjeseci nakon napada, ministar obrane Donald Rumsfeld također je naglasio da se Amerikanci trebaju uvijek sjećati junaka od 11. rujna. "Ne tako davno, neki su pitali: ”Gdje su naši suvremeni junaci?” Govorilo se da u Americi ne postoji duh koji ujedinjuje naciju. Danas svi mogu vidjeti da je duh naše nacije snažan. A junaci? Ne moramo ih tražiti dugo da bismo ih našli."
Oštećeni dio Pentagona se ponovo gradi i trebao bi biti završen početkom 2002. godine. No, ponovna izgradnja duha nacije bi mogla ipak duže potrajati.