Osvrnimo se sada na američku politiku u protekloj godini: Rujanski teroristički napadi na New York i Washington preobrazili su u zadnjih nekoliko mjeseci političku scenu Sjedinjenih Država, a pred kraj godine su se počeli pojavljivati i znakovi oživljavanja medju-stranačkih borbi.
Teroristička akcija koja je užasnula Amerikance, da bi ih zatim još više povezala i ujedinila, transformirala je i predsjedničku aktivnost Georgea Walkera Busha. U prvoj godini svoga mandata, američki je predsjednik dobio u zadatak osloboditi svijet od terorizma. Njegov govor u Kongresu i obraćanje američkom narodu nakon rujanskih terorističkih napada, potvrdili su staru istinu prema kojoj dogadjaji, ponekad, primoraju čelnika da nadidje samog sebe. “Vlastitim ćemo primjerom i hrabrošću okupiti i mobilizirati svijet u ostvarenju zajedničkog cilja. Nećemo se umoriti, nećemo posustati i nećemo doživjeti neuspjeh.”
Teroristički napadi, te američke vojne operacije koje su zatim pokrenute protiv terorista u Afganistanu, doveli su do nastanka vrlo rijetkog primjera političkog jedinstva. Čelni senator iz redova Demokratske stranke – Tom Daschle – koji je početkom godine predvodio neuspjeli pokušaj onemogućavanja predsjednikovih aktivnosti usmjerenih ka smanjenju poreza, nakon terorističkih napada je pružio punu podršku predsjedniku Bushu. “Želimo da predsjednik Bush zna, te da zna i cijeli svijet, da može računati na nas.”
Kriza izazvana terorističkim napadima i govor kojim se predsjednik obratio naciji i Kongresu, označila je oštar zaokret u načinu na koji su Amerikanci doživljavali gospodina Busha. Politički analitičar Stuart Rothenberg kaže da su Amerikanci – koji su ranije bili oduševljeni govorničkim sposobnostima i komunikativnošću Billa Clintona – sada impresionirani uvjerljivim i izravnim porukama Georgea Busha. “Nitko mu nikada neće pripisati da je rodjeni govornik poput Billa Clintona, ali mi se čini da su ljudi osjetili iskrenost i odlučnost u njegovim riječima.”
Na Capitol Hillu, članovi Kongresa su ostavili po strani medjusobne razlike kako bi izrazili punu podršku ratnim naporima. U jednom su se trenutku svi okupili na stepenicama Capitola i zajedno otpjevali patriotsku pjesmu “God Bless Amerika” – “Bože blagoslovi Ameriku.” U ratnim i kriznim vremenima Amerikanci se, medjutim, okreću predsjedniku, očekujući njegovo čelništvo. A predsjednik Bush je ispunio ta očekivanja – ocjenjuje profesor političkih znanosti na sveučilištu Virginia – Larry Sabato.“On se usredotočio na dogadjaje i dobro je obavio posao. Gotovo svima je to jasno. Njegova predsjednička aktivnost posvećena je ostvarenju misije. Sumnjam da je ikada u američkoj povijesti – izuzev, možda, u slučaju Abrahama Lincolna – neki predsjednik tako brzo srastao s predsjedničkom misijom kao gospodin Bush. Obično to potraje neko vrijeme, nekoliko godina, a neki predsjednici nikada ni ne dorastu svojoj ulozi.”
Nadstranačka podrška koju je predsjednik Bush dobio u vodjenju rata nije se, medjutim, prenijela i na njegovu unutarnju politiku. Demokrati na Capitol Hillu oštro su se sukobili s gospodinom Bushom i njegovim republikancima u Kongresu oko predsjedničkog prijedloga stimulativnih mjera ekonomske politike, te oko predloženog smanjenja poreza, kao i pitanja osiguranja zdravstvene skrbi za nezaposlene.
Obje stranke se, u medjuvremenu, pripremaju za izbore tijekom kojih će u 2002. godini mnoga mjesta u Zastupničkom domu i Senatu biti popunjena. Demokrati će u kampanji isticati probleme sve slabijeg gospodarstva. Stoga će – kako predvidjaju politički analitičari – oporbeni demokrati nastaviti podržavati predsjednikov rat protiv terorizma, ali će se medjustranačke razlike glede domaćih pitanja, vjerojatno, sve više povećavati tijekom 2002. godine.