Neboderi… već više od jednog stoljeća, simbol su Amerike, simbol njene moći i njene domišljatosti. Govore da zemlja nije plaha i da nije stidljiva. Iako se trend njihove izgradnje, zadnjih par desetljeća, premjestio na područje Srednjeg Istoka i Istočne Azije, oni će i dalje biti, baš kao što su cijelog proteklog stoljeća bili, glavno obilježje američkih gradova.
Hoće li, nakon što se moderan grad, 11. rujna, u doslovnom i prenesenom smislu, našao pod napadom, i u budućnosti biti jednako visoki? Ili će to biti utvrde, za ljude koji žive u tobožnjem slobodnom svijetu? Utrka u izgradnji najvišega, kažu arhitekti, postala je bespredmetna. Ali njihova upadljiva, snažna prisutnost, slažu se oni, tu je i - ostaje!
Američki je isto toliko koliko i jazz. Najveci i najznačajniji doprinos Amerike – gradu, čijem obrisu daje ritam i romantiku. Poput jazza, i arhitektura nebodera narodna je umjetnost. Za svog “zlatnog razdoblja”, 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, neboder je postao simbol američkog karaktera: uvis, nebu pod oblake, kao snažna raketa na Mjesec.
Jedan od prvih koji je komentirao glavne odlike nebodera bio je Henry James. Vraćajući se, po prvi put u gotovo četvrt stoljeća, u New York, 1904. godine, bio je šokiran i fasciniran onim što je vidio i u knjizi “American Scene”, Američka scena, ovo napisao: “…mnoštvo nebodera ukazuje se pogledu, iz vode, poput ekstravagantnih pribadača zabodenih u jastučić već gusto načičkan drugima…”
Poduzetnički duh, osjećao je James, dao je neboder; no taj duh bio je samo dio jedne zanesenije težnje; nju je najbolje definirao Louis Sullivan, jedan od prvih koji je neboder, njegov oblik, zamislio: ”Snaga i moć visine moraju biti u njemu,” pisao je on, 1896, “slava i divota uzbuđenja, moraju biti u njemu. Svaki njegov inč mora biti ponos i dika!”
Chicago i New York bili su plodno tlo za one prve. Za njima, Houston, Boston i mnogi drugi. Seagram Building, Chrysler Building, Manhattan Bank Tower, Sears Tower, Hancock Tower, AT&T Building, IBM Building, Trump Tower, Transco Tower, Pennzoil Place, Texas Commerce Tower, Empire State Building, World Trade Center… imena su samo nekih od njih. Uz njih, zauvijek vezana i ova: Mies van der Rohe, Phillip Johnson i John Burgee, Cesar Pelli, I. M. Pei…
Ono što zgradu čini neboderom, vremenom se mijenjalo. Sama riječ, “skyscraper”, pojavila se, prvi put, 40-ih godina 19. stoljeća. I odnosila, možda, na zgradu, čitava četiri kata visoku, ili na izuzetno visokog čovjeka, a možda i na nevjerojatnu, čudnovatu pripovijest, kakvu na engleskom još zovu i “tall tale”. Ima u toj riječi – skyscraper - odjeka starog američkog Zapada, vremena kad su se otvarala i osvajala nova područja, i njegovih nevjerojatnih, čudnovatih pripovijesti, punih pretjerivanja: ”zgrada tako visoka da je nebom zaderala.”
U početku, nitko nije znao kako bi “skyscraper” trebao izgledati, što bi on trebao biti. Prvi su se nad gradom počeli dizati tek na prijelazu stoljeća. Njihovo “zlatno razdoblje” nastupilo je između dva svjetska rata. Tada je on i postao glavno obilježje grada, simbol i inspiracija drugima. Malo tko se još, možda, sjeća, ili prepoznaje, imena Williama Van Alena i Williama Lamba. A vezana su uz dva najpoznatija njujorška nebodera tog, “zlatnog” razdoblja, kad je i počela velika utrka ka nebu. William Van Allen i Chrysler Building, William Lamb i Empire State Building.
“Iz ruševina, sama i neobjašnjiva, kao sfinga, digla se Empire State zgrada,” pisao je Francis Scott Fitzgerald. Pod “ruševinama”, mislio je na burzovni krah, 1929. godine. Započeta samo nekoliko dana prije kraha, dovršena 1. svibnja 1931, sa svoja je 102 kata bila najviša. Podignuta za manje od dvije godine. U vrijeme najteže ekonomske krize.
Samo dvije godine ranije, 1. svibnja 1929, započela je izgradnja onog prvog nebodera – Chrysler Building, arhitekta Williama Van Allena. Po narudžbi Chryslera, za “najvišom zgradom u svijetu”. Kad je sa svoja 282 metra bila dovršena, u travnju 1930, jednu godinu, dakle, prije zgrade Empire State, ona je to i bila – najviša zgrada u svijetu. I taj naslov nosila punih 28 dana. A onda je jedna druga bila dovršena. Manhattan Bank Tower, sa svoja 283 metra, preuzeo je od nje naslov “najviše u svijetu” zgrade.
Utrka još nije bila gotova. Arhitekt one prve, William Van Allen, nije bio spreman tako lako se predati. Svojoj zgradi, Chrysler, dodao je čelični toranj. Načinjen od pet dijelova, Van Allen ga je, jednoga dana, u pravom trenutku i pred pravom publikom, ka nebu dignuo s krova zgrade, “postupno, dio po dio,” pisao je kasnije, “kao leptir koji se oslobađa svoje čahure.” I s novom visinom od 319 metara, svojoj zgradi vratio naslov “najviše”. Ali, samo na nepunu godinu dana.
Tada je Manhattanom zavladala Empire State Building, pomaknula granicu u umjetnosti gradnje nebodera, indirektno i granicu ljudskih sposobnosti, i sa svojim 381 metrom primat “najviše” držala punih 40 godina, sve do otvaranja tornjeva Svjetskog trgovinskog centra. Njih, World Trade Center Towers, više nema. A i oni su bili gradjeni kad je njujorška budućnost izgledala neizvjesno. Izgrađeni, bili su potvrda vjere New Yorka u samog sebe. Vratili su gradu samopouzdanje, a donji dio Manhattana u život vratili. Drski, upadljivi i veličanstveni, brzo su postali simbolom New Yorka.
Obrisom Manhattana sada vlada opet Empire State Building. Ali, ne treba zaboraviti ni ovo - razdoblje u kojemu je ona bila građena, razdoblje za kojega je vođena utrka za “najvišu na svijetu”, razdoblje za kojega je, uz obilje energije i novca, maštovitosti i odvažnosti, naslov najviše, u samo jednoj godini preuziman četiri puta, bilo je, za Ameriku, i njeno - najteže razdoblje!
