Do one Eltona Johna – “Candle in the Wind”, u sjecanje princezi Diani, 1998, vise od 50 godina bila je i najprodavanija singlica, u svakoj glazbenoj kategoriji. S jednim dobro poznatim glasom, bila je prodana, u Americi i svijetu, u vise od 30 milijuna primjeraka.
Jedna je od 1.200 izuzetno uspjesnih i popularnih skladbi koje je za svog, sto i jednu godinu dugog i plodnog zivota, napisao Irving Berlin. Njegova “God Bless America”, 83 godine nakon sto je napisana, bila je hit No. 1 proteklih mjeseci. Pjevali su je kauboji, clanovi Kongresa, pjevala ju je cijela Amerika. Koji se to skladatelj jos moze pohvaliti da mu se pjesma nasla na vrhu ljestvice popularnosti, citave 83 godine kasnije?!
Ako je one druge – Puttin’ On the Ritz, Cheek to Cheek, God Bless America, Always, Heaven, I’m In Heaven… ako je njih napisao lako, na ovoj, o kojoj je danas rijec, Berlin se prilicno namucio. Za film “Holiday Inn”, 1942, trebao je napisati pjesme o svim vecim praznicima i blagdanima Amerike. Pisanje jedne o Bozicu, nikako mu nije polazilo za rukom. Glavne uloge u filmu igrali su Fred Astaire i Bing Crosby. Kad je Crosby prvi puta cuo tu Berlinovu skladbu, bio je njome zadovoljan i, tjeseci Berlina, rekao mu da je vrlo zgodna. Crosbyjeva preliminarna ocjena, pokazat ce se kasnije - preniskom.
U svibnju 1942, Bing je Berlinovu skladbu snimio za Deccu; u listopadu iste godine, ona je pustena u prodaju. U najmracnijim danima drugog svjetskog rata - pjesma o miru i ceznji za “Bozicima kakve smo nekad znali”. Istog mjeseca, nasla se na prvom mjestu popularnosti i tamo ostala punih 11 tjedana. Za Crosbyja, godinama jos bila je best-seller i ostala najprodavanija bozicna singlica svih vremena. Za godinu 1942, dobila je i nagradu Filmske akademije.
Kadgod je Bing pjevao americkim vojnicima u drugom svjetskom ratu, uvijek su od njega trazili da im i nju otpjeva. I uvijek bi im oci zasuzile kad bi je culi. Skladba je imala ucinka kakav ni Berlin ni Crosby nisu mogli predvidjeti. Bila je tako uspjesna da je na koncu i sama inspirirala jedan film, pod istim imenom. Danny Kaye bio je njegova zvijezda.
Berlinova skladba obiljezila je i kraj jednom drugom ratu, onom u Vijetnamu, 1975. Dok je vojska Sjevernog Vijetnama opkoljavala Saigon, pokrenut je plan za evakuaciju preostalih Amerikanaca i nesto Juznih Vijetnamaca. Dogovoreni znak za evakuaciju bila je radio-poruka “temperatura u Saigonu 40 i u porastu”, s Berlinovom skladbom u nastavku. Kad je taj trenutak dosao, Bingov glas izazvao je pravi juris na americku ambasadu, na cijem krovu su helikopteri vec cekali. “Prvi rock-and-roll rat” zavrsio je na jednu notu iz predrokenrolovskog razdoblja! Americko napustanje Vijetnama popraceno je bilo glasom covjeka koji je i bio protiv americkog angazmana u Vijetnamu. I pjesmom “White Christmas”.
Napisao ju je Zidov, Irving Berlin, i premda su je mnogi drugi snimili nakon Binga Crosbyja, ona ce uvijek biti i njegova….”Sanjam o Bozicu bijelom, kakve sam nekada znao, takvom; Vrh bozicnog drvca blista, djeca osluskuju zvon praporaca; Sa svakom koju pisem, cestitkom, sanjam o Bozicu bijelom; Neka vam dani budu vedri i veseli, i neka vam svi Bozici budu bijeli….