Dok američki zrakoplovi bombardiraju talibanske položaje, Sjeverni savez priprema se – kako izgleda – za osvajanje strateški važnog grada Mazar-i-Sharif. Zauzimanje tog grada prije nego nastupi zima vrlo je važno. Međutim, i dalje postoje dvojbe oko vojne sposobnosti Saveza kao i oko suradnje među različitim frakcijama. Različite opcije koje uključuju anti-talibanske snage integralni su dio američke strategije u Afganistanu.
Kada je američki general Tommy Franks, zapovjednik američkih vojnih operacija u Afganistanu, nedavno bio upitan koliko se može pouzdati u Sjeverni savez on je odgovorio da ne zna. Takvo mišljenje dijele i mnogi drugi. Sa svojih petnaestak tisuća vojnika naspram 40 tisuća talibana, Sjeverni savez je u brojčano podređenom položaju. Pored toga, skupine koje čine Sjeverni savez nisu uspjele dogovoriti zajednički koordiniranu vojnu akciju prema Mazar-i-Sharifu koji je i dalje u rukama talibana. Sjeverni savez, koji čine skupine Tadžika, Uzbeka, Hazara i drugih podržavaju različite zemlje. Poznati pakistanski novinar i pisac Ahmed Rashid kaže da su unutrašnje borbe dovele do sramotnog povlačenja pred talibanima prije tri tjedna. Tijekom nedavnog okruglog stola u Američkom institutu za mir gospodin Rashid je rekao da je Savez postigao određeni napredak po pitanju ujedinjavanja. "Tadžička struja Sjevernog saveza je najdiscipliniranija, najorganiziranija i, što je najznačajnije, pod političkom, a ne vojnom kontrolom. Držim da je to veoma važno jer su druge frakcije Sjevernog saveza i dalje uglavnom vojne organizacije".
Neke od tih vojnih skupina ranije su opustošile neke dijelove zemlje koji su došli pod njihovu kontrolu nakon povlačenja sovjetske vojske. One su u tom procesu uništile pola Kabula omogućivši talibanima da uđu u grad i uspostave red. Human Rights Watch samo je jedna od organizacija koja je ukazala na mogućnost ponavljanja takvih zločina, ako Sjeverni savez ponovno zauzme neka područja. U tom slučaju u posebnoj opasnosti našli bi se Paštuni, kaže Anatol Lieven, britanski novinar koji trenutno radi u Zakladi za međunarodni mir Carnegie. "Najvažnija uloga američkih i britanskih snaga u Afganistanu u slijedećih nekoliko tjedana i mjeseci možda neće biti uništavanje talibana, već kontroliranje naših vlastitih saveznika".
Ako se pripadnici Sjevernog saveza počnu osvećivati talibanima – koji su uglavnom Paštuni, kaže gospodin Lieven, moglo bi doći do masovnih pogubljenja koja bi potkopala američke ratne napore. Afganistanci ne žele povratak plemenskih ratnih zapovjednika ni pod kojim uvjetima, kaže Patricia Gossman, savjetnica za pitanja ljudskih prava. "Svakako takvu bojazan sam čula od Afganistanaca kad sam prošle godine posjetila Kabul. Jedino čega se boje više od talibana je povratak tih ljudi".
Patricia Gossman dodaje da oni koji su počinili ratne zločine ne bi trebali preuzeti nikakve dužnosti u novoj vladi. Ahmed Rashid kaže da je sada vrijeme za planiranje nove vlade. "Od presudne je važnosti da Sjedinje Države, Ujedinjeni narodi i druge snage pokušaju ustanoviti barem nekakav izvanredni odbor za upravljanje Mazar-i-Sharifom kako taj grad – ako dođe u ruke Sjevernog saveza – ne bi bio kontrolom jednog ili dvojice vojnih zapovjednika. U tom slučaju, to bi bio povratak na tragičnu situaciju iz 1992. godine kada su Kabul i drugi gradovi bili podijeljeni između tri-četiri frakcije".
Gospodin Rashid kaže da Sjedinjene Države trebaju Sjeverni savez kako bi pobjedile u ratu, dok Savez treba Sjedinjene Države kako ne bi bio poražen u miru.