Linkovi

Humor i satira mnogo mekši nakon terorističkih napada (2/10/01) - 2001-10-03


"Naciji trebaju humor i smijeh!" – njujorški gradonačelnik Rudy Giuliani to je rekao kasnovečernjem šaljivdžiji televizijske mreže CBS Davidu Lettermanu; senator John McCain isto je ponovio najvećem Lettermanovom konkurentu, Jayu Lenou s televizijske mreže NBC.

Poruka humoristima je jasna, izrečena čak kao zamolba – vratite se svom poslu dnevnog proizvođenja pošalica i poruga. No, iza lica Amerike, ekstrovertno obuzetog nacionalnim odgovorom na terorizam, vire mnoga introspektivna pitanja o nacionalnoj psihi, među njima i ono o oku kojim se zemlja gleda kroz popularnu kulturu – hoće li "šaljivo" i "smiješno" ikada više u Americi biti onakvi kakvi su bili prije 11. rujna?

"To bi mogla biti prekretnica koju će jednog dana povjesničari smatrati početkom nove ere javnog senzibiliteta i sazrijevanja," smatra George Schlatter, producent najveće američke televizijske komedije šezdesetih godina, "Laugh In", a, kasnije, tvorac Nacionalne godišnje nagrade za komedije. On smatra da će se popularna kultura okrenuti novim sadržajima, novom stilu i novoj izražajnosti.

Za razliku od njega, neki sociolozi smatraju da Amerika samo prolazi kroz period kulturnog žalovanja, tijekom kojeg humoristi i satiričari održavaju relativno kratkoročan moratorij na izvjesne teme – recimo, izrugivanje političara, ili, pak, demoniziranje stranaca.

Ipak, mnogo je veći broj stručnjaka koji smatraju da pitanje prihvatljivog humora seže mnogo dublje nego što se to vidi na prvi pogled. Lawrence Mintz, direktor Centra za proučavanje humora pri sveučilištu Maryland, kaže da poviejst humora i komedije u Sjedinjenim državama pokazuje da se pojam "prihvatljivog" nekoliko puta mijenjao i to iz samih temelja, premda, ističe on, promjene su često vidjele tek nakon vremenskog odmaka.

Prije tridesetak godina, komedije Deana Martina svoj su humor temeljile na pijančevanju, ženskarenju i socijalnim predrasudama. No, desetljeća djelovanja organizacija poput "Majke protiv vožnje u pijanom stanju", te pokreti za prava žena i građanska prava, takve su šale učinile neukusnima. Javnost ih više ne prihvaća i niti jedan humorist ili satiričar, koji drži do svoje reputacije, više ih se ne laća.

Prema Robertu Thompsonu, direktoru Centra za istraživanje popularne kulture pri sveučilištu Syracusa, napadi na New York i Washington djelovali su poput ledene vode na američku ironiju i cinizam, koji su cvali još od sedamdesetih godina naovamo. Osjećaj fizičke sigurnosti i ekonomski dobra vremena omogućile su društvu luksuz da se ruga samo sebi i svoje vlastite ikone podvrgne ironiji.

No, kako sada izgleda, sve se to promijenilo. Prva imena televizijskog večernjeg humora i satire imaju problema s ponovnim "business as usual" i više-manje se svi gotovo ispričavaju zbog lapidarnosti svog posla. Najciničniji među njima, Conan O'Brien, čak je upozorio svoje mlađe gledateljstvo da nikada ne postanu toliko cinični da zaborave pravi poredak životnih vrijednosti.

XS
SM
MD
LG