U ponedjeljak je u Sjedinjenim Državama Dan rada. Ovaj se blagdan slavi od 1894. godine. Prilika je to za odmor, uživanje u kraju ljeta te prigoda da se ode na neku od proslava na svježem zraku. U nekim američkim gradovima organiziraju se festivali filma s radničkom i sindikalnom tematikom. Problemi radništva odavno su inspiracija Hollywooda, ali i neovisnih filmskih producenata.
U filmovima koji obrađuju radničku problematiku fabula često podsjeća na biblijsku priču o Davidu i Golijatu gdje se usamljeni pojedinac bori za nekakav svoj cilj s gotovo nikakvim izgledima da u tome i uspije. Tema je najčešće vezana uz gubitak posla ili doma, loše radne uvjete, korumpiranog poslodavca ili pak čelnika sindikata. Tom Ziniello profesor je na Sveučilištu Sjevernog Kentuckya te na Nacionalnom radničkom koledžu. On kaže da većina filmova o radnicima – posebno oni iz hollywoodske produkcije – slijede nekoliko općih tema.
"Jedna je – karijera istaknutog radničkog, odnosno sindikalnog vođe. U takvim filmovima obrađuju se ličnosti poput čuvenog sindikalnog čelnika Jimmya Hoffe koji su u početku veoma pozitivni likovi, rade dobre stvari za svoje sindikate, a potom dolaze u iskušenje i privučeni novcem ili moći postaju korumpirani. Još jedna česta tema jesu radnici koji nisu posebno zainteresirani za sindikalno organiziranje, ali kada se nešto dogodi u njihovoj tvornici ili na mjestu gdje rade, oni se potpuno zapale, te od anonimih osoba postaju aktivna i organizirana sila. Film “Norma Rae” je dobar primjer takvog filma."
U tom filmu iz 1979. godine Sally Field glumi Normu Rae Webster, radnicu koja ima dosta problema u organiziranju sindikata u jednoj tekstilnoj tvornici na američkom Jugu. Profesor Ziniello kaže da je jedna od varijacija na sindikalne teme ono što on naziva “američkim snom pojedinca”. Budućnost takvog pojedinca koji radi, recimo, u nekakvom rudniku ugljena ili tekstilnoj tvornici, često izgleda besperspektivna, ali se on izdiže i uspjeva. Čak su i neki dokumentarni filmovi prikazali takvu verziju američkog sna. Režiser Michael Moore odrastao je u Flintu u Michiganu, u obitelji koja je godinama radila u lokalnoj tvornici automobila. U svom dokumentarcu o automobilskoj industriji naslovljenom “Roger i ja”, Moore pokazuje svoju odlučnost da izbjegne takav život. Evo što on kaže u jednoj od sceni iz tog dokumentarnog filma:
"Pokretna traka nije bila za mene. Moji su heroji bili ljudi koji su izbjegli život u tvornici i otišli iz Flinta…poput članova rock sastava Grand Funk Railroad, Casey Cassema pa onda žene koje su se udale za Zubina Mehtu ili Don Don Knotts, te Bob Eubanks - voditelj populatne televizijske emisije “The Newlywed Game” možda i najpoznatiji od svih koji su potekli iz Flinta. Pomislio sam – ako može Bob Eubanks zašto ne bi mogao i ja."
Iz 80 godina duge povjesti američkog filma s radničkom tematikom, Tom Ziniello uočava da su mnogi filmovi radničke sindikate vrlo negativno opisivali. Hollywood je, kaže on, bio fasciniran vezama između sindikata i mafije ite korupcijom u sindikatima. Upravo to je razlog zašto je jedan od najpopularnijih filmova iz tog žanra film “Na dokovima New Yorka” iz 1954. godine, s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. Gospodin Ziniello kaže da festivali filmova s radničkom tematikom predstavljaju mogućnost da se isprave neke negativne percepcije i uspostavi pozitivni dijalog o radničkim pitanjima. S tim se slaže Jos Williams, predsjednik washingtonske podružnice najveće sindikalne federacije u Sjedinjenim Državama, AFL – CIO. Ta organizacija sponzorira prvi festival radničkog filma koji se od 6. do 9. rujna održava ovdje u Washingtonu.
"U smislu ispravljanja negativnih klišeao o sindikatima, naš se festival usmjerava na samu bit radničkih sindikata, prikazujući ih kao skup pojedinaca koji imaju zajednički cilj. Takvi filmovi govore o borbi radništva za svoja prava."
Gospodin Williams kaže da većinu filmova na predstojećem festivalu čine dokumentarci. Oni uključuju priče o imigrantima u Sjedinjene Države te priče o radnicima iz drugih zemalja. Jos Williams izražava nadu da će u nadolazećim godinama biti još ovakvih festivala radničkog filma, ne samo kao način da se pokaže rad filmskih producenata nego i kao mogućnost upoznavanja javnosti s uspjesima američkog radništva. Film je, kaže on, za to odličan medij.