Linkovi

U sjećanje Larryju Adleru - 2001-08-24


Virtuoz na usnoj harmonici, covjek zasluzan sto je taj skroman instrument, smatran do tada samo igrackom, glazbalom za amatere, dospio u koncertne dvorane, legendarni Larry Adler, preminuo je 7. kolovoza, u jednoj londonskoj bolnici, u 87-oj godini zivota.

Jedini usni harmonikas cije ime je ukljuceno u Who’s Who, Grove’s Dictionary of Music, Encyclopedia Britannica i Oxford Companion to Music, rodjen je 1914, u Baltimoreu. Njegovi roditelji bili su rodjeni u Rusiji, a u Sjedinjene Drzave stigli jos kao djeca. Fasciniran glazbom jos od najranijih dana, Adler je, kao dijete, prvo poceo pjevati u lokalnoj sinagogi. Da bi zaradio za fonograf i odlazak na koncerte klasicne glazbe, prodavao je novine na baltimorskim ulicama. Kad mu je dojadio stari glasovir, nagovorio je vlasnika jedne trgovine da u roditeljsku kucu dostavi novi, za $2.500. Sokirani, roditelji su na koncu pristali na prijedlog vlasnika – otplacivat ce glasovir sa 50 centi tjedno. Vlasnik trgovine uz glasovir je jos dodao i – usnu harmoniku.

Da bi usavrsio svoje sviranje na glasoviru, Adler se upisao u slavnu baltimorsku Peabody School of Music, ali je odmah potom bio i izbacen, jer je umjesto Griega, kako je skola ocekivala za nastup, odsvirao “Yes, We Have No Bananas.” Izbacen je objasnjenjem “nepopravljiv, netalentiran, bez sluha!” Puno kasnije, 1985, Larry Adler – usni harmonikas, vratio se na Peobody, po pocasnu diplomu.

Samouk na usnoj harmonici, davno je u rodnom Baltimoreu osvojio jedno drugo natjecanje. Ono koje je organizirao lokalni list Baltimore Sun. I dok su svi drugi natjecatelji na usnoj harmonici izvodili popularne napjeve dana, Larry se tog puta odlucio za – Beethovena! I odnio prvu nagradu!!

Sa 14 godina, sa 7 dolara u dzepu, uputio se u New York. Usna harmonika je, kako je kasnije rekao, “bila samo nacin da se pobjegne iz Baltimorea”. U pocetku, svirao je po ulicama oko Times Squarea i nadao se da ce ga cuti neki lovac na talente. Cuo ga je bandleader Rudy Vallee i dopustio mu da nastupa u Heigh-Ho Clubu. Potom je dosao vaudeveille, pa radio, pa filmovi…i 1948, kad je Larry Adler, vec kao zvijezda, sa zaradom od $200.000 godisnje, bio optuzen kao pristasa komunista. Premda je sebe opisivao kao ljevicara, Adler je uporno odbijao optuzbe, ali je i odbio potkazati druge i svjedociti pred odborom Zastupnickog doma za neamericke aktivnosti. Njegovo ime, s tolikim drugima, naslo se na “crnoj listi” i Adler nije imao drugog izbora nego napustiti Ameriku.

G. 1952, preselio je u London i premda se kasnije, nakon 1959, cesto vracao u Ameriku, u Britaniji je ostao zivjeti do kraja svog zivota. Upitan jednom je li gorak zbog politickih iskustava, Adler je odgovorio:”Ne, kad bih mogao ponovno birati, ucinio bih isto.” Njegov savjet mladima uvijek je bio:”Opirite se svakom pritisku. Bolje je biti usamljeni individualist nego zadovoljni konformist!” U Britaniji je izazvao pravi sok kad se kralju Georgeu V nije poklonio, vec s njim – rukovao!

Kad je nastupao u Bijeloj kuci, tadasnji predsjednik Harry Truman, pridruzio mu se na glasoviru u skladbi “Missouri Waltz”. Kad su zavrsili, Adler se Trumanu obratio ovim rijecima:”Moram vam reci, puno ste bolji predsjednik nego pijanist!”

Tijekom svoje osam desetljeca duge karijere, Larry Adler je svirao i klasicnu glazbu i jazz i pop i rock. I napisao glazbu za nekoliko filmova. Nastupao sa simfonijskim orkestrima. I sa brojnim glazbenicima, od Georgea Gershwina, Jacka Bennyja, bandleadera Paula Whitemana, gitarista Djanga Reinhardta do Stinga, Cher, Eltona Johna, Petera Gabriela, Sinead O’Connor, Carly Simon….I svojim dugogodisnjim vjernim pratiocem, plesacom Paulom Draperom. Za Adlera, koji dugo ni note nije znao citati, glazbu su pisali klasicni skladatelji Darius Milhaud, Ralph Vaughan Williams, Malcolm Arnold, Joaquin Rodrigo. Note je naucio citati tek kad mu je Milhaud rekao:”Pa kako cemo za tebe pisati ako ti to ne znas citati?! A nisi mogao to nigdje cuti i po sluhu nauciti!”

Kad je Ravel cuo Adlera u svom “Boleru”, bio je tako odusevljen njegovom izvedbom da mu je rekao:”Dajem ti carte blanche, sviraj ga kadgod hoces, gdjegod hoces i kako hoces!”

Kad ga je Gershwin cuo kako svira njegovu “Rapsodiju u plavom”, rekao je:”K vragu, pa ti je sviras kao da sam je upravo za tebe napisao!” Cuvsi Adlera na usnoj harmonici, Billie Holiday je uskliknula:”Man, pa ti na toj stvari ne sviras, ti na njoj – pjevas!”

Tridesetih godina, kad je uzivao ogromnu popularnost u Britaniji, skladatelj William Walton je izjavio:”Jedina dva mlada glazbena genija koja svijet ima, to su Yehudi Menuhin i Larry Adler!”

Zadnji Adlerov koncert bio je onaj odrzan ranije ove godine u Royal Albert Hallu, u cast 80. rodjendana njegovog prijatelja, vojvode od Edinburgha. Vec tesko bolestan, Larry Adler se iskrao iz bolnice, u invalidskim kolicima izisao na pozornicu, odsvirao svoj dio, bio pozdravljen ovacijama i potom se tiho vratio u bolnicu.

XS
SM
MD
LG