U Crnim brdima – Black Hills, Juzne Dakote, Nacionalni je spomenik koji istice mnoge crte americkog karaktera. Samo mu njujorski Kip Slobode konkurira kao globalno prepoznatljivi simbol americkih teznji i ideala.
“Americka umjetnost mora biti monumentalna!”
Prvobitno nazvan “shrine of democracy” – hram demokracije, spomenik Mount Rushmore, u Juznoj Dakoti, sastoji se od cetiri divovske glave uklesane u granitnu stijenu. Glave i lica cetvorice potvrdjeno velikih americkih predsjednika – Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Abrahama Lincolna i Theodorea Roosevelta. Cetiri faraona na nebu! Nema u Americi drugog spomenika koji tako ocito i tako razmetljivo istice crte karaktera koji je Ameriku iskrcio, naselio i izgradio: sirova snaga, drska vjera i pouzdanje, sklonost prema velicini i dimenzijama i, da - zaneseni, ludi individualizam. U takvoj zemlji, i sin imigranta doslovno je mogao micati planine.
Godine 1927, negdje na Zapadu, patriotsko nastrojeni dansko-americki umjetnik po imenu Gutzon Borglum, poceo je minirati i u zrak dizati “bozja brda”, obecavajuci cetiri goleme glave. Tako goleme i impozantne da ce “tamo, medju oblacima, vjecno stajati, samo vjetrom i kisom sibane i glodane biti. Drzavni povjesnicar Juzne Dakote trazio je od Borgluma, zapravo, masivnu skulpturu u cast junacima staroga Zapada. Umjesto njih, Borglum je odabrao Washingtona, Jeffersona, Lincolna i svog prijatelja, Teddyja Roosevelta.
Sve o cemu je Borglum sanjao, razmisljao, govorio, sve sto je radio, moralo je biti – veliko! Smatrao je da “americka umjetnost mora biti u skladu s americkim zivotom, dakle, monumentalna”. Cak i kad bi projekt zapeo, sto se cesto dogadjalo, Borglum je bio u vijestima – dodijavajuci Kongresu za novcana sredstva ili, pak, proganjajuci tekuce stanare Bijele kuce da poduzmu dugo putovanje i svojom nazocnoscu uvelicaju ovu ili onu svecanost. Dvojicu je na to nagovorio – Calvinea Coolidgea i Franklina Roosevelta. Coolidge, u kaubojskim cizmama i sa “desetgalonskim” sesirom, dosao je na svecanost otvaranja radova i izjavio: “Buduci narastaji hrlit ce do Mount Rushmorea kako bi ocitovali svoju odanost nezavisnosti, samovladi, slobodi i ekonomskoj pravdi”. To rekavsi, urucio je Borglumu set busilica!
Cetrnaest godina kasnije, 1941, Gutzon Borglum je, potpuno iscrpljen i iznemogao, umro, u dobi od 74 godine (60 mu je bilo kad je zapoceo Mount Rushmore!), ali je obecane glave dovrsio i Americi nametnuo svoju viziju. Spomenik je u americki mit preselio zahvaljujuci Hollywoodu - nezaboravnoj slici Caryja Granta koji visi i grcevito se prstima drzi za predsjednicku bradu u filmu “Sjever-sjeverozapad”, Alfreda Hitchcocka.
Odraz najvisih ideala Amerike
Prvo pitanje koje se svakome namece u podnozju Mount Rushmorea jest: Kako je to uopce napravljeno? No, pravo pitanje koje Mount Rushmore pred nas postavlja nije “Kako?” vec “Zasto?” Zasto su bas ta cetvorica tamo gore? Koju to zajednicku, jedinstvenu ideju o Americi zastupaju bas ta cetiri predsjednika, a ne i neki drugi? Spomenuta cetvorka predstavlja najvise ideale Amerike, onako kako su oni bili definirani za prvih 150 godina postojanja nacije. I prema kojima je ona nastavila i kasnije zivjeti. Washington je utemeljitelj zemlje i njene demokratske vlade.
Jefferson predstavlja stabilnost, jer je napisao Deklaraciju nezavisnosti. A poticao je i sirenje na Zapad. Lincoln je spasio Uniju i oslobodio robove, a Theodore Roosevelt branio prava obicnog covjeka. I otvorio Panamski kanal. On takodjer cvrsto stoji iza uvjerenja da u Americi covjek moze biti stogod pozeli!
Svaki od cetiri americka predsjednika, americki je original. A to je i Gutzon Borglum, sin danskog doseljenika, ali proizvod zemlje neogranicenih mogucnosti! Njegovi osjecaji za Ameriku granicili su s religioznim. “Skulptura koja slavi ono sto je zemlju ucinilo velikom, mora biti divovska,” cesto je ponavljao. “Amerikanci gaje posebnu ljubav za nemoguce poduhvate,” prva je recenica orijentacijskog filma koji Borgluma i njegovu ekipu prikazuje kako u mrezama vise visoko u zraku i klesu predsjednicka lica. Nije to bio posao za covjeka slabih zivaca! Borglumovi su bili dovoljno cvrsti, a napretek je imao i energije i entuzijazma i upornosti te unatoc zamrsenoj prici politickih manevara i zestokom protivljenju ideji da se priroda dira i unakazuje (gnusanje zbog toga nikada nije potpuno nestalo), Borglum je svoj “nemoguci poduhvat” uspio ostvariti. Tijekom cijelog projekta, vjerovao je da Juznoj Dakoti cini ogromnu uslugu. Desetljeca koja su uslijedila, to su i potvrdila. Tri milijuna turista, koliko ih godisnje, ganutih do suza, stoji pred Mount Rushmoreom, cini turizam drugom po redu najjacom industrijom u drzavi, odmah iza poljoprivrede.
Velika cetvorka, tijesno zbijeni jedno do drugoga, ravnodusno je zagledana negdje u daljinu. Vece inzenjersko ostvarenje nego umjetnicko, reci ce mnogi. Svaka je glava, od brade do tjemena, visoka oko 20 m. Konacni je racun iznosio 982.992 dolara i 32 centa. Preko 800.000 namirila je savezna vlada. Ostalo je doslo iz privatnih dzepova.
Bilo je kasnije kampanja da se cetvorici pridodaju mnogi drugi predsjednici. Dobra vijest – na planini vise mjesta nema!
