Gradić Crawford je jedva nešto više od raskrsnice puteva na žegom sasušenoj preriji. Nema čak niti trgovine živežnim namirnicama! Iz perspektive Washingtona, teško je zamisliti zašto bi čelnik slobodnog svijeta želio provesti toliko vremena usred, kako se to u glavnom gradu smatra, pustare, gdje su temperature u kolovozu nepodnošljive čak i za lokalne škorpione.
No, pogled izbliza pokazuje posve drugačiju sliku – Crawford nije pustara, već mjesto jasno određenog identiteta i kulture i, unatoč pošalicama o suprotnom, gradić iznimne ljepote. Vozeći se od glavne ceste, prilazna cesta ka ranchu predsjednika Busha vijuga kroz čitav kaleidoskop boja – visoka trava, zlaćanog klasja, mekog poput baršuna; polja tamnog, bogatog tla; pašnjaci istočkani crnim govedima pasmine angus i zelenim hrastovima.
Prva dama Amerike Laura Bush naziva njihov zabiti ranč od tisuću šesto jutara – "rajem na zemlji". Sam predsjednik našalio se u razgovoru s novinarima, rekavši da je svjestan da bi ga oni radije pratili negdje na obali Atlantika, udišući slani zrak iz udobnosti ležaljke na plaži. No, kad je netko iz Teksasa, dodao je, kada netko voli Teksas, onda je to mjesto koje se naziva domom.
Tako zasigurno o svome gradu misle stanovnici Crawforda - njih svih sedamsto-pet! - premda je on tako malen da ga nema niti na autokarti Teksasa. Najveći dio mještana potječe od njemačkih imigranata, koji su osnovali ovo agrarno naselje krajem devetnaestog stoljeća. Lokalni brijač, Bill Sparkman, šiša i brije mušterije u istoj radnji već 41 godinu. Nedjeljom, mještani odlaze u jednu od ukupno pet lokalnih crkava, od kojih svaka ima pastvu od tek nekoliko širih obitelji.
I, dok krajolik odlikuje divlja ljepota, sam gradić neće se naći niti na jednom popisu urbanističko-arhitektonskih ljepota. Uglavnom se radi o nakupini raznorodnih zgrada, od mobilnih kuća, preko niskih bungalowa, pa do viktorijanskih kuća od opeke – a gotovo svima više je nego potrebno svježe bojanje fasade. Dva ugla glavne raskrsnice zauzimaju trostruki silos i trgovina stočnom hranom; na trećemu je benzinska crpka.
Mještani, međutim, ne žele živjeti nigdje drugdje. Kako kažu, tu su im korijeni, tu vlada dobrosusjedsko prijateljstvo kakvog ne bi nigdje našli. Tu je promet dovoljno rijedak da djeca ne trebaju nositi zaštitne kacige kada voze bicikl. Kriminala nema, nema ni zaključanih vrata. Ali, ima sjajnih škola – po rezultatima, rangirane su na samom vrhu u Teksasu. Te škole, kao i obližnji kamenolomi, osiguravaju najveći broj lokalnih radnih mjesta.
U Teksasu, šale se domaći, stvari se ili vole ili ostave ... a, kad se ostave, najčešće im se i vrate ... baš kao što se vraća i predsjednik Bush. Osim ovomjesečnog odmora, na ranchu u Crawfordu proveo je gotovo svaki vikend otkako je postao predsjednik. Prema računici lista Washington Post, to iznosi sve skupa 42 posto vremena njegovog predsjednikovanja.