Ovih dana, u Washingtonu, odlazak na pivo i dozu opuštanja poslije posla može značiti suočavanje s "apsolutom", s "moralnim zakonom unutar sebe i zvjezdanim nebom iznad sebe". Točno tako – uz kriglu piva, raspravlja se, kao prošlog utorka, o Kantu ... općenito rečeno: filozofira se!
Posljednjih godina, filozofija doživljava procvat – točnije rečeno, u Francuskoj je taj procvat počeo već početkom devedesetih, a u Sjedinjene Države se preselio relativno nedavno. Isprva, trend se ponajviše očitovao na fakultetima, gdje je skokovito poraslo zanimanje za upisivanje filozofskih predmeta, posebice primijenjene filozofije. Odraz toga bio je i bestseller od prije dvije godine, naslovljen "Bolje Platon, nego Prozac!"
Uočivši trend, najveća washingtonska pivnica, Brickskeller, odlučila je inače relativno mirnu večer utorkom posvetiti primijenjenoj filozofiji. Pod nazivom "Točimo filozofiju!", održava se ciklus predavanja i diskusija o sedam odabranih filozofa, koje drže dvojica profesora filozofije s washingtonskog Katoličkog sveučilišta.
Očekivao se manje-više komorni odaziv publike, četrdesetak-pedesetak ljudi, voljnih platiti 195 dolara za večer pive i filozofiranja. No, pokazalo se da je već prva večer ubilježila stotinu-pedeset amaterskih ljubitelja filozofije. Među njima, kako su se raspitali novinari Washington Posta, nije bilo čak niti jednog studenta filozofije – sve sami advokati, ekonomisti, lobisti i eventualni budući političari, koji su u "Kritici praktičnog uma" tražili odgovore na svoje svakodnevne dileme.
"Točena filozofija" nije jedini uspješni pokušaj dovođenja krajnje akademskih tema u realno životno okruženje, posebice ono pojačano sjajnim izborom piva – u Brickskelleru, njih preko dvije stotine! Pretšasnik, čak u istom tipu okruženja, bila je "Točena teologija" kojom su u pivnicama, prvo u Chicagu, a potom i u drugim američkim gradovima, uz krigle bile raspravljane neke vodeće dileme katoličke crkve.
Renesansa praktične filozofije ogleda se i kroz takozvane "filozofske kafiće", poznatije kao "café philo". Porijeklom također iz Francuske, - pripisuju se pokojnom Marcu Sautetu, ničejancu koji je pokrenuo prvi takav kafić '92. u Parizu, američki filozofski kafići okupljaju, doduše, mnogo angažiraniju klijentelu nego njihovi europski uzori. Poznate su priče o ljudima koji lete iz Californije na Istočnu obalu, ili tjedno vlakom odlaze iz Washingtona u New York, kako bi posjećivali filozofske kafiće u drugim gradovima.
A, tu je, naravno, i Christopher Phillips, koji je proveo pet godina putujući uzduž i poprijeko Sjedinjenih Država, pomažući u održavanje više od tisuću "Café philo". Održavao ih je u knjižarama, staračkim domovima, bolnicama, čak i u skloništu za beskućnike. Ti susreti, koje on naziva "Sokratov kafić", više odražavaju koncept nego potrebu za tipskim mjestom održavanja.
Nedavno, Christopher Phillips je objavio i knjigu o tim zbivanjima, naslovljenu "Sokratov kafić – svjež okus filozofije". Njegova slijedeća misija, kako on to naziva, bit će poučavanje djece umijeću filozofske ljubopitljivosti. Svoje filozofske pohode i misije, gospodin Phillips vidi kao neophodni protu-uteg, njegovim riječima, "kanceroznoj plitkosti nacije koja odrasta uz show Jerryja Springera".