<!-- IMAGE -->
Od tri vodeće crnačke ličnosti prošlog stoljeća – Martina Luthera Kinga, Malcolma X-a i Thurgooda Marshalla, ovaj zadnji, Marshall - pravnik, prvi sudac američkog Vrhovnog suda afričkog porijekla - najmanje je poznata osoba. M. L. King Jr., sa svojom porukom ljubavi i nenasilnog otpora, i Malcolm X, vatreni zagovornik krvavog obaranja sistema, bliže su povezani, u popularnoj svijesti i mitu, s borbom za građanska prava.
Ali Thurgood Marshall bio je taj koji je, svojim neumornim i temeljitim radom u sudnicama na iskorijenjivanju nasljeđa ropstva i ukidanju rasne segregacije, imao dubljeg i trajnijeg utjecaja na rasne odnose i od Kinga i od X-a. On je bio “mozak” pokreta. Lewis Powell, bivši sudac američkog Vrhovnog suda, s visokom, besprijekornom reputacijom među kolegama, rekao je za Marshalla: “On je učinio više od Martina Luthera Kinga, za uvođenje jednake pravde. Niti jedan Amerikanac nije učinio više od njega u izvlačenju zemlje iz divljaštva segregacije.”
Thurgood Marshall je svoju karijeru započeo putujući američkim Jugom krntijom od staroga Forda, proizvodnja 1929, s jednako starim pisaćim strojem u krilu, radeći na pravnim papirima. Boriti se protiv ukorijenjenog režima rasne segregacije, koji je vladao Jugom Sjedinjenih Država, bila je opasna rabota.
Kad je obilazio crnačke škole u saveznoj državi Mississippi, da bi dokumentirao bijedne uvjete, bezvrijedne knjige i udžbenike, predsjednik lokalnog ogranka Nacionalne udruge za promicanje crnaca - National Association for the Advancement of Colored People - poznate pod akronimom NAACP, morao se poslužiti najvećim vozilom koje je imao na raspolaganju - mrtvačkim kolima i cijela ih je napunio naoružanim ljudima, da bi pratili i štitili Marshalla.
Thurgood Marshall će postati jedan od najznačajnijih pravnika 20. stoljeća. Arhitekt jedne od najradikalnijih promjena u Americi – ukidanja legalnog rasizma, njegova potpuna iskorjenjivanja iz vodećih američkih ustanova. Taj unuk roba, koji će postati prvim crnačkim sucem američkog Vrhovnog suda, bio je svijetli primjer jednog otvorenijeg društva, cijeli je svoj život i posvetio postizanju tog cilja.
Rođen u Baltimoreu, u Marylandu, 1908. godine, kad je Baltimore još uvijek bio pospani južnjački grad, Thurgood Marshall je pohađao segregirane škole. Kad je diplomirao pravo na Harvardu (jer Pravni fakultet Sveučilišta Maryland je njegovu prijavu odbio, nije primao crnce), Marshall je u Baltimoreu otvorio praksu i volontirao kao pravnik u lokalnom NAACP-u. U jednom od prvih slučajeva na kojima je tada radio Marshall je pokušao smanjiti jaz između plaća onih koji su radili u osnovnim školama. Crnački je učitelj primao $621 godišnje, bjelački portir – 960 dolara.
<!-- IMAGE -->
Radeći puno radno vrijeme u NAACP-u, Marshall je privolio Vrhovni sud države Missouri da svoje svebjelačke pravne škole otvori i crnačkim studentima. U Texasu – na ukidanju primarnih izbora otvorenih samo bijelcima. U Virginiji – na ukidanju mjere prema kojoj su crnci morali sjediti u dnu autobusa. Njegova najveća pobjeda bila je ona u slučaju Brown protiv Vijeća za obrazovanje, Brown vs. Board of Education (tako nazvan prema Oliveru Brownu, podnositelju tužbe protiv segregacije u školama, čija kćerka je pohađala crnačku školu u mjestu Topeka, u Kansasu), što je označilo kraj segregacije u američkim školama.
Sedamnaestog svibnja 1954. godine, Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio je da “odvojene, ali jednake” škole za crnačku i bjelačku djecu nisu bile “jednake” kao i da je rasno razdvajanje učenika bilo nezakonito, tj. kršenje Ustava. S vremenom, Marshall će uspjeti uvjeriti sud da ista načela treba proširiti i primijeniti i na druga javna mjesta, od rezidencijalnih kvartova do plaža.
No, uspjeh u slučaju Brown bio je ona iskra koja je potaknula pokret za građanska prava. Marshallov je životni cilj, potom, doslovno definirao pokret rasnih odnosa tijekom prošlog stoljeća. Odbacio je Kingov mirni prosvjed, kao retoriku kojom se nije postizalo ništa; odbacio je X-ov govor kao nasilnu revoluciju i njegovu ideju odvojene crnačke nacije, kao rasističko ludilo u multirasnom društvu.
Ključ Marshallovom pokretačkom motivu i radu bilo je njegovo duboko uvjerenje da integracija, i samo integracija, može omogućiti da jednaka prava, po zakonu, uhvate korijena. Jednom kad ta prava budu prihvaćena, smatrao je Marshall, onda uspjeh, ili neuspjeh, i crnaca i bijelaca ovisi samo o njima samima, o njihovim vlastitim sposobnostima. Godine 1961., predsjednik Kennedy imenovao je Marshalla sucem okružnog suda u New Yorku; šest godina kasnije – 1967., predsjednik Lyndon Johnson imenovat će ga u Vrhovni sud Sjedinjenih Država, riječima “prava stvar, pravo vrijeme, pravi čovjek, pravo mjesto.”
U zatvoreni će svijet najvišeg suda u zemlji Marshall unijeti mnoge do tada nekonvencionalne poglede, biti sastavljač nekih od najvažnijih odluka suda. Znao je biti jedak, često se u razgovoru s kolegama služio dijalektom robova, obraćao im se sa “Massa,” kako su robovi nekada zvali svog gospodara. Godine 1980., kad je Pravni fakultet Sveučilišta Maryland posvetio svoju novu knjižnicu njemu, Marshall je odbio prisustvovati svečanom otvaranju, rekavši “žele svoju savjest očistiti zbog isključivanja crnaca.”
Radeći u ime Amerikanaca afričkog porijekla, Marshall je izradio strukturu individualnih prava koja će postati kamen temeljac u zaštiti svih Amerikanaca. Uspio je u donošenju mjera zaštite, po zakonu, za žene, djecu, zatvorenike, beskućnike...Čak i američki tisak može Marshallu zahvaliti na širenju slobode tiska tijekom 20. stoljeća.
Što je Vrhovni sud postajao hladniji prema građanskim pravima, što je postajao konzervativniji, to je i Marshall, poznat kao “jedan od njegovih zadnjih liberala” i kao “Veliki disident,” postajao sve ogorčeniji i svoju ogorčenost nije skrivao. U jednoj od svojih zadnjih izjava, pred povlačenje u mirovinu 1991. godine, kazao je “moć, a ne razum, nova je deviza u donošenju odluka ovog suda.” Thurgood Marshall je umro 24. siječnja 1993. godine.
Ustav, rekao je jednom prilikom, od samog je početka manjkav i nesavršen, jer dopustio je robovlasništvo. Ali Thurgood Marshall je također priznao da “istinsko čudo” američkog Ustava nije bio način na koji je on bio zamišljen, već kako se on razvijao i evoluirao. I kako je zemlju prisilio da se s njim i sama mijenja i razvija, zajedno.