Los Lobos, legendarni Chicano-rock bend, glazbeni ponos i dika East LA-a, upravo su izdali novi CD, svoj prvi album u tri godine (zadnji je bio “The Town and the City,” 2006., i jednako ambiciozan kao i “Kiko,” iz 1992.) i iako se radi o bendu vrlo eklektičnog glazbenog profila, iznenadili su sada sve svojim – izborom pjesama.
Ne, najnoviji album Los Lobosa, izdan potkraj prošlog mjeseca, nije jedan od tisuću i nešto prigodnih blagdanskih albuma, ali donijet će, tijekom ove blagdanske sezone, puno radosti i dobre zabave u mnogim domovima.
“Los Lobos Goes Disney,” naslov je albuma. Uvrstili su na njega, dakle, neke vrlo dobro poznate iz Disneyjevih filmova i par manje poznatih iz Disney zabavnih parkova. Album je zamišljen za djecu, ali Los Lobosi njime osvajaju odrasle. Slavni bend, ili kako oni vole za sebe reći – “just another band from East LA,” što je bio i naslov kompilacijskog albuma koji je sekstet izdao 1993., uz 20. obljetnicu svoga rada – poznat je po spoju raznih glazbenih stilova: rocka, bluesa, countryja, Tex-Mexa, Cal-Mexa, norteña, ritam-i-bluesa, swamp popa, tradicionalne meksičke glazbe, i stvaranju od svih tih elemenata vlastitog, osebujnog zvuka, a bogati katalog Disneyja omogućava glazbenoj svestranosti Los Lobosa da dođe do punog izražaja.
Nije ovo njihov prvi album za djecu (“Papa’s Dream” je bio prvi, 1995.), a nije ovo ni njihov prvi izlet u svijet Disneyja. S jednom iz filma “Jungle Book” našli su se, zajedno s raznim drugim umjetnicima, na albumu pjesama iz Disney filmova “Stay Awake,” još 1988. godine, za producenta Hala Willnera. Je li ikada bilo pjesme koja je otvorenije govorila o želji za asimilacijom, želji da budemo prihvaćeni, od one pod naslovom “I Wanna Be Like You” (ili Monkey Song), pita glazbeni kritičar Washington Post-a Geoffrey Himes. Na “Los Lobos Goes Disney” - u cumbia stilu...
Rosas – vokal, gitara, mandolina, jarana; David Hidalgo – vokal, gitara, harmonika, hidalguera, violina, requinto jarocho; Louie Perez, gitara, vokal, bubnjevi, jarana, charango, vihuela; Conrad Lozano – bas, vokal, guitarrón; Cougar Estrada – bubnjevi; Steve Berlin – saksofon, klavijature, usna. Pet Chicanosa i jedan Židov, Los Lobos!
Ako ste se uz prehodnu prisjetili Balooa i Mowglija, zamislili ih kako plešu, sad zamislite jednu meksičku cantinu kamo nas Los Lobosi i prenose s jednom manje poznatom iz filma “Robin Hood.” Ako prethodna govori o želji za asimilacijom, onda je ova najčeznutljivija pjesma emigracije za domovinom. “Not In Nottingham,” Rogera Millera – i glas Davida Hidalga, pun tuge, osjećaja samoće i klonulosti duha.
Vjerojatno je čista koincidencija da je David Hidalgo bio prilično zastupljen na onom prvom diskografskom iznenađenju ove jeseni – albumu “Christmas In the Heart,” Boba Dylana. Odmah za njim, po radikalnoj reinterpretaciji, ovaj je Los Lobosa. No, dok je Dylanov “božični” album publiku podijelio, na one koji ga vole i na one koji ga mrze, ovaj Los Lobosa je bez dileme, ili ga volite ili ga – volite. I definitivno je jedno od najvećih iznenađenja ove sezone!
Los Lobos i – Disney? Meksičko-američki bend, poznat po nekima od najoštrijih, najistinitijih pjesama o iskustvima današnjih imigranata, sa cijelim albumom, sada, dječjih pjesama? Disney standardi, međutim, u obradi Los Lobosa, ne zvuče kao dječja glazba. Točnije, “Los Lobos Goes Disney” nije toliko album za djecu koliko za one koji su djeca u srcu i sve koji vole dobru glazbu. Album nailazi na vrlo dobar prijem i kod kritike i kod publike; često se čuje – jedan od najboljih iz ovogodišnje produkcije.
“Tiki Tiki Tiki Room” nije iz nekog od Disney crtića, već iz zabavnog parka Disneyland, u Anaheimu, u Kaliforniji, iz njegovog Adventurelanda, gdje je tema havajska/polinezijska.Los Lobosi su joj dali malo jači ritam i malo mariachi štiha, zajamčeno donosi osmjeh na lica!
“Heigh-Ho,” iz “Snjeguljice i sedam patuljaka,” u obradi Los Lobosa, prilično je drugačija. “Heigh-Ho”na španjolskom? I uz pravi juriš perkusionista? U aranžmanu i izvedbi tog Chicano rock-banda, “Heigh-Ho” bi baš mogao biti i jedan od njihovih vlastitih originala!
I ako je“I Wanna Be Like You,” iz “Knjige o džungli,” moguće slušati i kao pjesmu o čežnji da budemo asimilirani i u društvo prihvaćeni, a “Not In Nottingham,” iz filma “Robin Hood,” kao pjesmu o čežnji za domovinom, onda “Heigh-Ho” možemo zamisliti i kao “radnu pjesmu” s kojom bi na posao rado krenule stotine meksičkih radnika koji, u nadi da će im ga netko ponuditi, čekaju na uglovima Los Angelesa bilo kojeg dana.
No, ne nazire se u svakoj na albumu i neka druga priča.Jedno je, ipak, očito - Los Lobosi svaku pjesmu “nastanjuju” isto koliko i ona svakog člana seksteta.Za Lobose, tematski često mračne, album pjesama iz popularnih crtića bio je očito dobra prilika za opuštanje. Svoju svestranost i virtuoznost pokazuju na svakoj albuma, od huapango/rock verzije “Heigh-Ho,” sjetne “I Will Go Sailing No More,” Randyja Newmana, iz filma “Toy Story,” vrlo sofisticirane jazzy/bluesy “Cruelle de Vil,” iz “101 Dalmatinera,” još jedne iz “Knjige o džungli” – dobro poznate “Bare Necessities,” u cajun/zydeco stilu, te instrumentalne, u Dick Dale/surf/conjunto verziji, do “When You Wish Upon a Star,” iz “Pinocchia,”spojene s “It’s a Small World,” glazbene teme Disney zabavnih parkova, u finale albuma “Los Lobos Goes Disney,” uz pratnju harmonike Davida Hidalga.
Louieja Pereza, negdašnjeg i još uvijek povremenog bubnjara benda, sada češće na električnoj gitari i nizu tradicionalnih meksičkih žičanih glazbala, rijetko je moguće čuti kao solo-pjevača. A upravo je to, u romantičnoj serenadi koju je, sa Sonnyjem Burkeom, napisala Peggy Lee – “Bella Note,” iz filma “Dama i skitnica”...
Pokojni Townes Van Zandt jednom je rekao: Postoje samo dvije vrste glazbe – blues i zip-a-dee-doo-dah.“Zip-A-Dee-Doo-Dah,” iz filma “Song of the South,” i jedno je i drugo, a i nešto treće – zakleli biste se da slušate Grateful Dead i Jerryja Garciju dok slušate Hidalga i Rosasa...
Iz “Robina Hooda” još jedna Rogera Millera, naravno – u stilu countryja. Tko bi ikad pomislio da ćemo smiješan i besmislen izraz “oo-de-lally” jednog dana čuti iz ustiju Davida Hidalga!
Disney još nikad nije ovako zvučao. A ni Los Lobosi, bend skromnog porijekla, iz hispaničkog East LA-a, koji je u 36 godina dugoj karijeri izdao sedamnaest studijskih albuma, tri koncertna, četiri kompilacijska, tri s njihovom filmskom glazbom (La Bamba, Desperado), prodao na milijune primjeraka, dobio tri Grammyja i koji je u popularnoj glazbi općenito poznat po ignoriranju i odbacivanju konvencionalnoga.
Po riječima jednog kritičara, Geoffreyja Himesa, iz WP-a, “Los Lobos, na čelu s Davidom Hidalgom, jednako su ikona Los Angelesa kao i kompanija Walta Disneyja. Susret tih dviju ikona na albumu ‘Los Lobos Goes Disney,’ u pjesmama koje su u filmovima pjevale lutke i psići i majmuni i patuljci, zvuči sada kao razdragani svatovi u East LA-u, uz ludu glazbu i ritmove južno od granice.”
U produkciji Los Lobosa, album je izdan na etiketi Walt Disney Records.
