Express, besplatni dnevni list koji izlazi u Washingtonu specijaliziran je za objavljivanje kratkih laganih priloga o svakodnevnom životu. U njemu ima dosta i malo 'luckastih' tekstova i fotografija, kao na primjer vijest o lopovu koji je uhvaćen zbog toga što je zaglavio u dimnjaku i tome slično. Prije neki dan, pažnju su nam privukli tekstovi o pokušajima rušenja svjetskih rekorda, no ne onih sportskih, već onih neuobičajenih koji završe u Guinnessovoj knjizi.
U mjestu East Providence, u saveznoj državi Rhode Island, napravili su najdužu ogrlicu od crvenih i bijelih umjetnih perli dugu 411 metara. U Libanonu je napravljena najveća tabbuleh salata svih vremena. Kruna takvih besmislenih rekorda je rekord izvjesnog Seana Murphyja iz Lansinga u Michiganu koji je uspio u usta strpati čak 16 živih madagaskarskih žohara - debelo premašivši stari rekord od 11.
Ove nas price navode da se upitamo kakav život vode ovi 'rekorderi', kao i još važnije pitanje – zašto im je uopće stalo da se istaknu na ovaj način? Je li kratki trenutak slave vrijedan da se u usta stavi 16 žohara? Sean Murphy je rekao da je htio napraviti zgodan video za internetsku stranicu You Tube.
Murphyjev je odgovor suvremena verzija verzije glasovitog odgovora alpinista Georgea Mallroya iz 1924., kojeg su novinari upitali zašto se želi popeti na Mount Everest. 'Zato što je tu, zato što postoji' – lakonski je odgovorio Mallroy, koji je inače ubrzo poginuo, prilikom uspona na taj najviši planinski vrh svijeta.