21. prosinca 2012. godine okončat će se pet tisuća i 125 godina mayanskog kalendara. Ova drevna civilizacija, koja je doživjela procvat na Yukatanu i u Srednjoj Americi prije tisuću godina, predvidjela je da će taj datum biti popraćen jednim rijetkim svemirskim fenomenom. Neki ljudi nagađaju da će se on podudariti s uništenjem Zemlje, dok se drugi nadaju da će se svijet tada preobraziti na pozitivniji način. No, vrlo ih malo zna što se točno krije iza brojke 2012.
Najnoviji holywoodski blockbuster, “2012,” priča o neminovnoj propasti svijeta, ovog mjeseca počinje s prikazivanjem u američkim kinima. To je jedna od stotina metoda kojima se želi unovčiti zanimanje javnosti za godinu 2012: web sajtovima, blogovima, romanima i pjesmama.
"Tržište i mediji inzistiraju da će nas u 2012.-oj dočekati Sudnji dan ili Apokalipsa."
John Major Jenkins, stručnjak koji se bavi proučavanjem civilizacije Maya, kaže da taj datum zapravo nema veze s ničim takvim. On je direktor Centra za istraživanja o 2012.-oj godini, neprofitnoj znanstvenoj ustanovi koja proučava način praćenja vremena u mayanskoj civilizaciji. U svojoj novoj knjizi, The 2012 Story, ”Priča o 2012.-oj,” on objašnjava što ta godina predstavlja u mayanskom kalendaru koji se ravna po ciklusima Mjeseca, Sunca i ostalih nebeskih tijela:
"Mayanski kalendar dugog računanja koristi se različitim vremenskim ciklusima temeljenim na broju 20. Neću ići u matematičke detalje, no u tom kalendaru postoji dugi ciklus, znan kao ‘13-baktunski ciklus,’ koji traje pet tisuća i 125 godina. Njihov je kalendar utemeljen prije dvije tisuće i 100 godina, no izumitelji tog kalendarskog sustava projiciranjem unazad točno su izračunali početni datum ovog ciklusa, kojeg povezuju s početkom svoje mitologije, a čiji su nastanak moderni znanstvenici identificirali kao 3114. godina prije Krista. Svršetak tog ciklusa projiciran je unaprijed, na 2012.-u godinu."
Prema Mayama, kaže John Jenkins, svršetak ovog ciklusa podudarit će se s galaktičkim poravnanjem Zemlje, Sunca i središta galaksije. To je, dodaje on, vrlo rijetko poravnanje zvijezda – njihovo se usporeno micanje naziva Procesija ekvinocija. Uzročnik tog fenomena je usporeno klimanje Zemlje oko njene osi. Za jedan primjetni nagib potrebno je 26 tisuća godina. Međutim, Jenkins kaže da ne postoji dokaz da su Maye vjerovali da će taj ciklus završiti Sudnjim danom. On smatra da je to moderna interpretacija:
"Izvor povezivanja ove predodžbe apokalipse ili Armagedona zapravo se može točno uperiti na jednu akademsku knjigu. No, nije se radilo o popularnim piscima već o velikom stručnjaku za mayansku civilizaciju i arheologu, Michaelu Coe-u. On je u svojoj knjizi The Maya iz 1966.-e godine spomenuo nadolazeći kraj spomenutog ciklusa. To je bilo prvi put da se kraj ciklusa ikad spominje u tisku. On je, računanjem unaprijed, odredio kraj ciklusa, a onda ga je protumačio i kroz kršćansku Armagedon terminologiju."
To je tumačenje zadobilo veliku popularnost. Primjerice – kaže Jenkins – sredinom 1990-ih objavljena je knjiga “Mayanska proročanstva,” po kojoj se 2012.-e godine očekuje više sunčeve aktivnosti. Iz nje su se izrodile i druge ideje, dodaje Jenkins, poput one da će se nevidljivi planeti vratiti u sunčev sustav, te one o sudnjem danu. Međutim, Jenkins kaže da se o kraju svijeta priča još od samih početaka života. On to pojašnjava činjenicom da je naša zapadna civilizacija, odnosno židovsko-kršćanska tradicija, duboko ukorijenjena u filozofiju linearnog vremena, po kojoj se očekuje neka vrst apokaliptičnog udarca na kraju procesa. No, prema profesoru astronomije na denverskom Sveučilištu, Robertu Stencelu, 2012.-a nije samo kraj:
"To samo znači da oni svoj kalendar vraćaju u početno stanje. Dakle, to nije samo svršetak jednog ciklusa, već i početak jednog novog ciklusa."
Profesor Stencel kaže da svu tu ‘buku’ oko 2012.-e smatra prilikom za informiranje javnosti o astronomiji, posebice stoga što je tekuća godina Međunarodna godina astronomije, u kojoj se proslavlja 400.-a godina Galileove uporabe teleskopa. Možda bi, kaže on, 2012.-a godina također trebala biti godina astronomije, kada bi se trebali zahvaliti Mayama na njihovom doprinosu toj znanosti i znanju uopće.
S približavanjem 21.-og prosinca 2012, John Major Jenkins pak očekuje nove knjige, romane, članke i filmove, jer time će se – nada se on – potaknuti ljude na nauče više o drevnoj mayanskoj civilizaciji, kao i o istinskoj priči koja se krije iza brojke 2012.