Za školskog raspusta, mnoga djeca provedu neko vrijeme u ljetnim kampovima koji im nude svakojake specifične aktivnosti, od atletike, pa do kompjuterske tehnologije ili šaha. Za Glas Amerike, je posjetila jedan takav ljetni kamp u planinama Sjeverne Karoline, zamišljen posebno za male kampere sa specijalnim potrebama.
Na prvi pogled kamp Summer Adventure nalikuje bilo kojem drugom dječjem ljetnom odmaralištu. Djeca sudjeluju u mnogim aktivnostima kao i djeca u drugim kampovima, ali, kako kaže direktorica Elsa Berndt, ovo je mjesto ipak drugačije. "Mi smo u Americi najstariji i najveći kamp za djecu koja boluju od autizma".
Autizam je razvojni poremećaj koji pogađa osjetilno doživljavanje, društveno prilagođavanje, te sposobnost ophođenja i komuniciranja s drugima. "Primamo svu autističnu djecu, bez obzira na težinu njihovih poremećaja tako da ima tjedana kad su među našim kamperima i oni koji nisu u stanju verbalno komunicirati s drugima, kao i oni koji su ekstremno verbalni".
Na svim rasporedima, jelovnicima, pa čak i na pjesmaricama nalijepljene su i sličice, kako bi se pomoglo djeci smanjenih verbalnih sposobnosti. Uz to, svakom je djetetu dodijeljen posebno obučen savjetnik koji individualizira njihov boravak u kampu. Prema Scottu Badeshu, predsjedniku Udruge za autizam Sjeverne Karoline – koja vodi ovaj kamp - upravo je to ono što ovaj ljetni kamp čini posebnim. "U normalnim kampovima to ne vidite; vidite po jednog savjetnika na desetero do petnaestoro djece, a sama grupa odlučuje o dinamici zbivanja".
Ovdje trinaestogodišnji Anan Saha može, ako mu je to po volji, provesti sate na ljuljački, njegovom omiljenom mjestu. Drugi uživaju u zajedničkim igrama. Trinaestogodišnjem Ryanu Kieferu to je peta godina u ovom kampu. "Kod kuće mi je dosadno, ovdje nešto radim svaki dan".
Za autističku djecu, neke su aktivnosti izazov, poput šetanja, kaže Jon Blalock, psiho-obrazovni terapeut, koji je savjetnik u kampu. "Za osobe s autizmom, rad je zabava, a zabava je težak rad. Zbog načina na koji doživljavaju svoju okolinu, stvari koje su bolje strukturirane za njih imaju više smisla. To ih smiruje, za razliku od igara u kojima ishodi nisu zadani, koje više odgovaraju tipičnom dvanaestogodišnjaku".
No, u ovom kampu, neka autistična djeca zaista koriste svoju maštu i razvijaju umijeća društvenog ophođenja i prilagodbe koja će im, kaže Blalock, koristiti kad se vrate kući. "Vjerujem da je poticanje rekreacijskih aktivnosti za osobe s autizmom vrlo važno. To im pomaže da žive neovisnije".
Maureen Seeger se slaže; njezin petnaestogodišnji sin Johnny ovdje je već treće ljeto. "Obično ovisi o meni ili nekom drugom. Ja se brinem o njemu, govorim mu što treba činiti. Ovdje, on je vrlo neovisan i vidim da uživa u toj svojoj neovisnosti".
I roditeljima i djeci koriste i veze koje ovdje uspostave; njihovi novi prijatelji i sami dobro znaju kako je to živjeti s autizmom.