Sporazum sklopljen u Ankari između Turske i četiri članice Europske unije o gradnji plinovoda Nabucco kao alternativnog izvora opskrbe plinom za Europu, naišao je na svojevrsno negodovanje u Rusiji. Ovaj bi projekt mogao prisiliti konkurentni ruski plinovod na nadmetanje s Nabuccom u potražnji za plinom.
Vodeće ruske novine nazivaju novosklopljeni sporazum između Austrije, Bugarske, Mađarske, Rumunjske i Turske smetnjom za moskovski plinovod kroz Europu. Službeno izdanje ruske vlade, Rossiyskaya Gazeta, navodi da su 'stručnjaci dugo smatrali Nabucco mrtvom točkom,’ no da ‘je situacija sada drugačija.' Međutim, savjetnik za energetiku Konstantin Simonov, direktor neovisnog Fonda za sigurnost nacionalne energije u Moskvi rekao je za Glas Amerike da Nabucco neće smanjiti europsku ovisnost o ruskom plinu. Kao razlog tome navodi premali kapacitet tog plinovoda te smanjenu proizvodnju plina u Europi općenito.
Konstantin Simonov kaže da svi zaboravljaju da će Nabuccov godišnji kapacitet u 2015.-oj godini biti 31 bilijun kubičnih metara. Do tada, kaže on, europska bi proizvodnja plina mogla pasti za 67 bilijuna kubičnih metara. To znači, dodaje Simonov, da bi trebalo izgraditi dva Nabucca samo da bi se kompenzirao gubitak vlastite europske opskrbe.
Međutim, američki senator Richard Lugar, koji je predstavljao Sjedinjene Države pri potpisivanju sporazuma u Ankari, ponovio je poziciju Washingtona da će Nabucco predstavljati alternativu opskrbi ruskim plinom:
Rusko sudjelovanje, u ovom slučaju, predstavlja konkurenciju. Tu se ne radi o ikakvoj ekonomskoj ili političkoj prisili ili prijetnjama zatvaranjem ventila, već zaista o poslovnom partneru.
Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso kaže da Nabucco diversificira izvore i spaja pouzdane korisnike s pouzdanim opskrbljivačima, na pouzdanijoj tranzitnoj liniji. Ruski analitičari upozoravaju da bi Nabucco mogao postati ciljem sabotaža u separatističkim područjima Turske gdje žive Kurdi te sumnjaju u pouzdanost potencijalnih dobavljača kao što su Egipat, Irak i Iran.
Ruski premijer Vladimir Putin kaže da se ne protivi gradnji plinovoda Nabucco, ali je prije dva mjeseca upozorio da se ne troše bilijuni – kako je rekao – da bi se u zemlju ukopala cijev prije nego što se zna otkuda će u nju doći plin. Projekt Nabucco konkurirat će takozvanoj Južnoj liniji opskrbe koju je izgradila Rusija, a koja opskrbljuje Europu plinom iz Središnje Azije preko Rusije, Crnog mora i Balkana, zaobilazeći Ukrajinu.
U pokušaju potpune kupnje tržišta plinom, Rusija je poslala velikodušne ponude potencijalnim dobavljačima u Kaspijskoj regiji. No, predsjednik Turkmenistana Gurbanguly Berdymukhammedov najavio je da će podržati opskrbu Zapadnog plinovoda, a Kina je nedavno potpisala sporazum s Turkmenistanom o godišnjoj dostavi od 30 bilijuna kubičnih metara plina.
Analitičar Konstantin Simonov kaže da je kinesko-turkmenski sporazum izazvao zabrinutost plinske industrije u Rusiji koja je time izgubila monopol nad opskrbom plina u Središnjoj Aziji. No, Simonov dodaje da to nije nužno loše, jer se ukupna potražnja povećava.
On kaže da čak i ako Rusija izgubi svoj monopol, to bi moglo biti lošije po Europu jer – gdje će taj plin putovati? 40 bilijuna kubičnih metara, kaže on, ići će Kini, a to je 40 biljuna kubičnih metara koje neće primiti Europa. Simonov dodaje da bi Rusiji prijetnja mogao biti jedino Turkmenistan, i to u slučaju da on poveća svoju proizvodnju četiri puta, što Simonov ne smatra vjerojatnim.
Europa i Rusija odlučile su diversificirati svoj sustav plinovoda djelomično zbog nedavnih sporova oko tranzitnih plinskih linija s Ukrajinom, zbog čega su korisnici u Zapadnoj Europi usred zime bili ostavljeni bez plina.
Međutim, Natalia Milchakova, energetska analitičarka pri investicijskoj banci Otkrytia u Moskvi, izjavila ja za Glas Amerike da je malo vjerojatno da će Nabucco i Južna linija utjecati na ukrajinski plinski sustav. Rusija trenutno dobavlja 20 posto europske opskrbe preko Ukrajine.
Moskva i Kijev nisu snažno reagirali na vijest o Nabuccou niti su u Moskvi objavljena ikakva jasna protivljenja potpisivanju ovog sporazuma.
Ceremoniji potpisivanja ovog sporazuma također su nazočili dužnosnici iz Azerbejdžana, Gruzije, Njemačke i Srednjeg istoka.