Nedavno je američka Nacionalna agencija za istraživanje svemira, NASA, uputila novu misiju prema Mjesecu kojoj je cilj pripremanje puta za povratak astronauta na njegovu površinu do 2020. Kako izvješćuje Brian Wagner, cilj je kartografiranje novih slijetnih lokacija, kao i potraga za vodom i drugim potencijalnim resursi.
Američki su astronauti prvi puta stupili na Mjesec prije gotovo četrdeset godina, tijekom povijesne misije Apollo 11, koju je vodio Neil Armstrong. Misija Apollo 11 pomaknula je granice planetarne znanosti, ali je neka pitanja ostavila neogovorenima, poput 'ima li vode na Mjesecu'.
NASA se nada da će odgovor na to i druga pitanja dobiti trenutnom dvojakom misijom. Raketom iz Svemirskog centra Kennedy, na Floridi, prema Mjesecu je poslan Lunar Reconnaissance Orbiter, LRO, koji će sakupljati podatke o temperaturi, značajkama terena i drugim faktorima u mjesečevoj polarnoj regiji. Dužnosnici NASA-e kažu da je jedan od ciljeva kartografiranje tog područja kako bi se našlo slijetno mjesto za buduće letove s ljudskom posadom, već 2020.
Znanstvenik Rich Vondrak kaže da bi polovi bili najbolje mjesto za astronaute za prikupljanje sunčeve svjetlosti za grijanje i za solarnu energiju: "Znamo da se tamo nalazi jedan vrlo važan resurs, a to gotovo konstantna sunčeva svjetlost."
Drugi dio misije čini Lunar Crater Observation and Sensing Satellite, skraćeno LCROSS, koji će se spustiti na površinu Mjeseca. Voditelj i glavni znanstvenik projekta Anthony Colaprete kaže da je misija usredotočena na područje koje je stalno zaklonjeno od sunčeve svjetlosti: "Kako se može pogledati i proučiti nešto što je bilo u mraku možda dvije milijarde godina? Mi ćemo za to koristiti Kentaur, uteg težine dvije tone i 300 kilograma i njegovu udarnu silu."
I to ne samo jedan, nego dva! Kentauri će padom na površinu Mjeseca stvoriti udarne kratere, te raznijeti materijal u eksploziji, što će sve biti analizirano kamerama i drugim instrumentima, kaže Colaprete. Glavni cilj i orbitera i lunarnog satelita je lociranje vode, koja bi bila značajan resurs astronautima ili znanstvenicima koji će raditi na površini Mjeseca.
Godinama su znanstvenici tragali za dokazima postojanja vode na Mjesecu. Jedan od njih je Erik Hauri, s Carnegie Instituta za znanost, u Washingtonu, koji kaže: "Donošenje vode sa Zemlje na Mjesec bilo bi tako skupo da je neizvedivo. Dakle, ako možemo naći ikakvu vodu koju se može iskopati na Mjesecu, onda je to velik podstrek izgradnji postaje na Mjesecu."
Erik Hauri je bio član ekipe znanstvenika koja je prošle godine po prvi put dokazala postojanje vode u komadima vulkanskog stijenja koje su s Mjeseca donijeli astronauti misija Apollo. Radilo se o majušnim količinama vode uhvaćenim u kuglice nalik staklenim perlicama, koje ne bi bile iskoristive. Ali, kako kaže Hauri, znanszvenici vjeruju da je magma imala znatno više vode kada je eruptirala. A, ako su velike količine vode postojale na Mjesecu prije puno milijuna godina, onda, kažu znanstvenici, nešto od toga možda postoji i danas u obliku leda.
Prošle godine, NASA-ina sonda Phoenix po prvi put je sakupila uzorke vode na površini Marsa. Kako kažu dužnosnici NASA-e, isto takvo otkriće na Mjesecu dalo bi ključni podstrek budućim istraživanjima Zemljinog najbližeg susjeda.