Linkovi

Marinko Čulić: Nerealno je očekivati istrage protiv hrvatskih novinara koji su poticali na ratne zločine ili širili mržnju


S posebnim zanimanjem mediji u državama nastalim na prostoru bivše Jugoslavije dočekali su prošlotjednu najavu srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine da priprema istragu o odgovornosti pojedinih medija za poticanje na ratne zločine i huškanje na etničku mržnju u ratu tijekom devedesetih. Srbijansko tužiteljstvo istražit će tvrdnje dijela optuženih za zločine u Vukovaru i Zvorniku koji su na suđenju izjavili da su ih na zločine potaknuli pisanje i prilozi u pojedinim medijima. Ni haaški sud ni nacionalni sudovi do sad nisu istraživali odgovornost medija za poticanje na rat i mržnju u bivšoj Jugoslaviji.

Haaški je sud na doživotni zatvor osudio tek dvojicu medijskih urednika odgovornih za poticanje na genocid u Ruandi: Ferdinanda Nhimana bivšeg urednika jedne od ruandskih radiotelevizijskih postaja, te Hassana Negezea, izdavača ekstremističkog lista Kangura.

Otvaranje istraga protiv novinara u Hrvatskoj bilo bi također potrebno, ali nije previše realno, kaže za Glas Amerike novinar ugaslog splitskog tjednika Feral Tribunea, a danas komentator lista Novosti i portala Indeks, Marinko Čulić. On podsjeća na mišljenja pravnih stručnjaka koji tvrde da je vrlo teško dokazati poveznicu između huškačkih novinarskih uradaka ne jednoj i konkretnih ratnih zločina na drugoj stran.

Čulić podsjeća i da su nacionalni sudovi ratne zločine počeli istraživati tek pod snažnim političkim pritiskom izvana, te da toga pritiska kad su novinari podstrekači posrijedi, više nema. Najava srbijanskog tužiteljstva o pokretanju istraga o odgovornosti novinara za ratne zločine, ipak je iznimno vrijedna.

Marinko Čulić: "Za mene je to vrijedno zato što se ustanovio jedan presedan tako da se prvi put i u pravosuđima ex-Jugoslavije o ratnim zločinima počinje govoriti kao o nečemu što je unaprijed isplanirano i gdje se onda zločin ispostavlja ne kao posljedica rata, nego zapravo kao jedna do njegovih glavnih svrha. To je jedno. Drugo, naša pravosuđa ne poznaju kao Haag institut „udruženog zločinačkog pothvata“. Jedino što su ubacili u hrvatsko zakonodavstvo , a pretpostavljam i ostala, jest zapovjedna odgovornost, što je bio neki mali ustupak. Najavom istraga protiv novinara ulazi jedna nova kategorija, a to je rata kao nečega što je svjesno isplanirano, što ima svoje krajnje ciljeve, a znamo kavi su ti ciljevi bili i koliko je ubijeno ljudi, a pogotovo koliko ih je raseljeno, a raseljavanje je bila čak i veća, prvenstvena i temeljnija svrha rata devedesetih. Vrijednost najave ove istrage u Srbiji vidim i u tome što će se određeni broj ljudi, novinara koji su bili, kako sam ih ja u nedavnom tekstu nazvao 'kurve rata', malo prepasti. Mislim da, ako ništa drugo, to bi bila korist ovoga što je sada pokrenuto iz Beograda“.

Glas Amerike: U kojoj mjeri su novinari koji su bili podstrekači na mržnju i danas prisutni u hrvatskom novinarstvu, prije svega mislim na perjanice tadašnjeg hrvatskog ratnog novinarstva?

Marinko Čulić: Apsolutno su prisutni. Oni su još uvijek u „špici“ toga našeg novinarskog ceha pogotovo u udarnim medijima kao što je televizija. Ne znam kakvo je drugdje stanje, ali negdje sam pročitao da su s izuzetkom Repulike Srpske svi su ostali u medijima.. Ako je to istina, onda je prilično tužno. To ne samo da govori o nedopustivoj benevolentnosti prema toj vrsti ljudi, nego i o tome da se jedna politička matrica zapravo nastavlja. Jer u čemu je zapravo bila uloga tih medija? U sljedećem: u svakom trenutku na ovom prostru možete pokrenuti rat u kojem će sudjelovati deset do petnaest posto ljudi. Mediji su međutim, obavili opću mobilizaciju za rat i prvi put kad je mržnja ušla u fine građanske kavane u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu, moglo je početi opće klanje. I tu su ulogu obavili mediji. Zato je strašno da je taj isti sastav ostao i danas u „špici“ medijski struke, a onda se čovjek s razlogom pribojava da će se nastaviti isti scenarij kakav smo gledali devedesetih.

XS
SM
MD
LG