U Centru za transatlantske odnose na Sveučilištu Johns Hopkins ovdje u Washingtonu gostovao je zamjenik ministra obrane Republike Hrvatske Pjer Šimunović. Naslov njegova predavanja glasio je 'Hrvatska, Sjedinjene Države, Jugo-istočna Europa – Dovršavanje Transatlantskog Plana'. Visoki dužnosnik hrvatskog ministarstva obrane analizirao je odnose među zemljama regije u svjetlu nedavnog ulaska Hrvatske u NATO savez, a govorio je i o hrvatskom sudjelovanju u misiji NATO-a u Afganistanu.
Zamjenik hrvatskog ministra obrane rekao je da hrvatski ulazak u Sjeverno-atlantski savez šalje pozitivnu poruku drugim zemljama. Ta poruka, prema Pjeru Šimunoviću, glasi: sve teške reforme koje se trenutno provode – političke, gospodarske, društvene i vojne – koriste tim državama a na kraju će biti okrunjene i punopravnim članstvom u NATO-u i Europskoj uniji.
Pjer Šimunović: Nama članstvo u NATO-u omogućava da još bolje surađujemo sa susjedima, bilateralno i multilateralno, i da budemo, kao članovi NATO saveza, zagovaratelji daljnjeg proširenja. Vjerujem da s onim što smo naučili možemo i pomoći tim zemljama, na njihovom putu u članstvo. Hrvatska ne misli da je njezinim članstvom u NATO-u završen njen angažman na rješavanju regionalnih pitanja, kao i u regionalnoj suradnji. Naš je cilj da se NATO savez i Europska unija prošire na sve zemlje regije, koje to žele.
Pjer Šimunović je posebno govorio o odnosima sa Srbijom, zemljom koju je prije samo deset godina bombardirao NATO savez, kako bi spriječio genocid na Kosovu.
Hoće li članstvo Republike Hrvatske u NATO savezu zakomplicirati odnose sa Srbijom?
Pjer Šimunović: Na Srbiji je da se odluči kako će izgledati njezina budućnosti u strateškom smislu. U ovom trenutku, Beograd je odlučio da želi biti član Europske unije, u vezi NATO saveza takvu odluku nisu donijeli – iz niza razloga. Međutim, to nas ne sputava da surađujemo na planu obrane. Pogotovo ne sada, nakon nedavnog posjeta premijera Sanadera Beogradu koje je otvorilo jedno novo doba u našim odnosima. Mi smo spremni naše članstvo u NATO-u iskoristiti kao jedan novi moment koji će dovesti do još boljih odnosa sa Srbijom.
U Washingtonu se razmjerno često čuje kritika prema kojoj se Sjeverno-atlantski savez pretvara u organizaciju koja ima 'dva ešalona'. U prvom su zemlje poput Sjedinjenih Država, Kanade, Nizozemske i Britanije, koje su spremne u Afganistanu preuzeti i borbene misije, te zbog toga imaju i razmjerno velike žrtve. U drugom su ešalonu zemlje poput Njemačke, koja je doduše u Afganistanu poslala više tisuća vojnika, ali je njihov mandat izuzetno ograničen. Njemački parlament naime zabranjuje svojem kontingentu da sudjeluje u borbama te čak ne dopušta izlazak iz baza na zadatke - ako se oni odvijaju po noći.
Hoće li Hrvatska promijeniti prirodu svog angažmana u Afganistanu, sada kada je postala članica NATO-a?
Pjer Šimunović: Mi smo u ovom trenutku u Afganistanu na razini koju je Sabor odobrio, oko 300 vojnika. U ovom trenutku nema nekih specifičnih razmišljanja o povećaju te brojke. U ovom trenutku. Međutim u okviru tog kontingenta, bit će novih prilagodbi, kojima ćemo odgovarati na potrebe operacije. Na primjer, jedan od najznačajnijih aspekata misije su tzv. 'obučni timovi' preko kojih se nastoji postići da domaće afganistanske strukture postanu samostalne i održive – u čemu se i sastoji izlazna strategija NATO saveza. Hrvatska sudjeluje u četiri takva tima koji uvježbavaju lokalnu vojsku i policiju, što je za zemlju veličine Hrvatske izuzetno dostignuće. Imate i veće zemlje koje uopće nemaju takve timove. U okviru sadašnjeg kontingenta planirat ćemo uspostavu novih timova, jedan bi se primjerice odnosio na robusnije uvježbavanje afganistanske policije, na čemu bi radila naša vojna policija.