Ovog vikenda ministri financija i čelnici nevladnih organizacija koje se bave međunarodnim razvitkom sastaju se u Washingtonu s predstavnicima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Jedna od tema o kojima će se razgovarati bit će i reforma dvije globalne financijske institucije koje su nakon II svjetskog rata osnovale zapadne zemlje kako bi financirale i usmjeravale ekonomski razvitak.
Prije nekoliko tjedana čelnici 20 najvećih svjetskih ekonomija obećali su bilijun dolara podrške zemljama u razvitku koje su pogođene najtežom ekonomskom recesijom u više od 60 godina.
Trošenje tog novca trebao bi organizirati i nadgledati Međunarodni monetarni fond.
Neki financijski stručnjaci međutim kažu da će Međunarodni monetarni fond u tome biti uspješan jedino ako se njegova čelna tijela prošire. Naime, Izvršnim odborom MMF-a, koji ima 185 članova, dominiraju zapadne zemlje i Japan.
Na čelu MMF-a obično su predstavnici europskih zemalja, a Svjetske banke predstavnik Sjedinjenih Država.
Pristaše reforme smatraju da na te dužnosti trebaju biti imenovani najsposobniji ljudi, neovisno odakle su. Također traže veće sudjelovaje u odlučivanju za čelne zemlje u razvoju poput Kine, Indije i Brazila. Nadalje, kod donošenja važnih odluka sada je potrebno da iste dobiju više od 85 posto glasova koji su različito podijeljeni među zemljama. Sjedinjene Države, na primjer, imaju 17 posto glasova što im praktično daje mogućnost veta. Zemlje Europske unije imaju ukupno 32 posto glasova, a Kina, Indija, Brazil i Meksiko zajedno nešto više od deset posto.
Vijaya Ramachandran iz Centra za Globalni razvoj u Washingtonu predlaže da se glasovi dijele među zemljama koje imaju ili dva posto svjetskog stanovništva ili ostvaruju dva posto globalnog bruto društvenog proizvoda: "Dok se u razgovorima o reformi vodi računa o resursima rijetko se razmatra brojnost stanovništva neke zemlje. Kad bi se to uzelo u obzir, onda bi Pakistan, Bangladeš i Nigerija – s oko dva posto svjetskog stanovništva – dobili razmjeran postotak glasova. Manje i srednje ekonomije – ne."
Prema ovom prijedlogu, zemlje koje bi bile na taj način izostavljene, mogle bi se organizirati u regionalne blokove te tako biti zastupljene u Izvršnom odboru.
Financijski koordinator organizacije ActionAid International iz Nairobia, Soren Ambrose, zalaže se za sustav dvostruke većine u procesu donošenja važnih odluka u MMF-u I Svjetskoj banci. Onda, kaže on, bogata većina ne bi mogla nadglasati druge članice: "Pri donošenju neke važne odluke ili promjeni politike, kao uvjet bi se trebalo postaviti dodatno glasovanje većine zemalja članica. Dakle, pored dobivanja većine glasova po sadašnjem režimu odlučivanja bilo bi potrebno izboriti se i za podršku većine članica MMF-a."
Ima i poziva za reformu Svjetske banke. No niti jedan prijedlog reforme MMF-a i Svjetske banke nema univerzalnu podršku. Neki se boje da bi reforme mogle oslabiti čvrst radni odnos između Sjedinjenih Države i Europe koji je ključan za međunarodni razvitak. S druge strane, bez bolje zastupljenosti 'ekonomskih sila u nastajanju' u odlučivanju, Kina i Indija vjerojatno neće surađivati na rješavanju globalnih problema kao što su klimatske promjene ili veće podrška MMF-u i Svjetskoj banci u saniranju sadašnje gospodarske krize u siromašnim zemljama.