Projekt Jedan laptop po djetetu, započet 2005. godine, ima za cilj da svakom od skoro dvije milijarde djece u zemljama u razvoju koji imaju vrlo male ili nikakve šanse za obrazovanje da jedan laptop. No, ovi laptopi imaju i jedan veliki problem. Bez internetske veze, oni su samo laptopi. Upravo tu Bruce Baikie stupa na scenu.
Šesnaest godina, posao Brucea Baikieja u kompaniji Sun Microsystems, bio je da pomogne globalnim telekomunikacijskim tvrtkama u stvaranju i vođenju baza podataka na energetski što učinkovitiji način. Sada, ovaj inžinjer također radi na telekomunikacijskim strategijama za siromašnu djecu u nekim od najudaljenijih krajeva svijeta. Njegova motivacija proizlazi dijelom i iz jednog komentara njegove mlade kćerke.
"Jedna prijateljica moje kćerke upitala ju je čime se bavi njen otac. Moja je kćer odgovorila da njen otac sjedi za kompjutorom. Dugo sam razmišljao o tome. Rekao sam sebi - želim da moja kćer misli da ja radim nešto više sa svojim životom nego da samo sjedim za kompjutorom," kaže Baikie.
Ono što je Brucea ponukalo da se odmake od svog kompjutora bio je problem povezivanja na Internet stotina djece u osnovnim školama u Ruandi, koje čak nisu povezane na električnu mrežu. Bruce je smatrao da je kvalificiran za rješenje tog problema i imao je dobre ideje. Doznao je da je, zahvaljujući međunarodnim naporima, internetska veza i mobilna telefonija dovedena do većih gradova u ovoj zemlji, ali ne i do ruralnih krajeva gdje nije bilo ni elektro-mreže.
Baikie je inspiraciju za rješavanje ovog problema dobio jednog dana kad je svoj laptop isključio iz struje i gledao kako je automatski prešao u stanje čuvanja energije baterije. Shvatio je da to isto može napraviti s bežičnim Internetom. Uz pomoć posebnog softvera i nove tehnologije, on je kreirao nove jedinice koje pokreće sunčeva energija, i koje koriste manje energije nego standardni uređaji za prijenos bežičnog interneta. Ovakve jedinice mogle bi se čak i isključiti po noći, kada učenici nisu u školi, i onda se automatski ponovno pokrenuti ujutro.
"Dakle ako se koristimo ovom tehnikom uštede energije, možemo smanjiti potrošnju energije do te mjere da umjesto solarnih instalacija koje koštaju više od 2 tisuće dolara, koristimo one koje koštaju samo 500 dolara za pokretanje ovih prijenosnika bežičnog Interneta," kaže Baikie.
Budući da ovi prijenosnici koriste manje solarne panele i baterije, njih je također jednostavnije izgraditi i instalirati. Baikiejev prvi zadatak bio je postavljanje mreže u jedno selo u Senegalu, udaljeno nekih tri sata vožnje od glavnog grada Dakara. Instalirao je šest uređaja za prijenos bežičnog interneta, putem kojih je internetski signal preuzet iz obližnjeg grada, te tako osigurao internetsko pokriće za školu. No, njegov projekt nije završio na tome. Bruce je također naučio učitelje i učenike da koriste kompjutore koji su dobili kao donaciju. Uz to, morao je izgraditi solarnu postaju kojom se pune laptopi, budući da u ovom selu nema struje, te naučiti lokano stanovništvo da održavaju svu tu opremu. Rad s ljudima iz ovog sela, kaže on, dao mu je još bolji uvid u sve prepreke i vrijednost omogućavanja internetskog pristupa na ovakvim mjestima.
"Oni su gladni informacija. I to ne samo sa globalne scene, oni žele znati i što rade ljudi u drugim dijelovima njihove zemlje. Jer oni nemaju knjige, budući da si ih ne mogu priuštiti. No sada, zahvaljujući Internetu, oni imaju pristup ministarstvu obrazovanja svoje zemlje, i svim knjigama koje mogu ubaciti u svoje laptope i koristiti za obrazovne svrhe," kaže Baikie.
Baikie dodaje da se, zbog ovih laptopa, broj djece koja pohađaju školu u ovom selu nevjerojatno povećao. Roditelji koji su prije ostavljali djecu kod kuće kako bi mogli zarađivati, ili pomagati u obradi zemlje, sada ih šalju u školu, jer tamo imaju materijale koji su im potrebni za učenje. Novac za pokretanje ovog projekta dolazi od organizacije „Jedan laptop za svako dijete“, no Baikie dodaje da daljnje financiranje izgradnje ovih bežičnih jedinica predstavlja najveći izazov.
Green Wi-Fi trenutno ima projekte u Panami i Senegalu. Za te projekte, Baikie je sam ručno izgradio jedinice za prijenos bežičnog interneta. Njegova je tvrtka također potpisala ugovore za uvođenje Interneta u škole bez električne energije u Gambiji, Kamerunu, Ruandi, i Mikroneziji. Sam Baikie radi na Green Wi fi projektima volonterski. Njegova naknada, kaže on, jest radost koju ovi kompjutori donose djeci u školama u udaljenim krajevima svijeta. Njegova najveća nagrada ipak dolazi od njegove vlastite djece.
"Sada moja kćer više ne vidi svog oca kao nekog tko sjedi za kompjutorom i tako zarađuje za život. Sada ona kaže da njen otac pomaže djeci u Africi da dobiju internetsku vezu, kako bi mogli poboljšati svoje živote. Za mene je to mene najveće zadovoljstvo koje sam dobio iz ovog projekta," kaže Baikie.
Iako je ovo Baikiejev projekt, on dodaje da bez pomoći volontera koji dizajniraju software, te inžinjera, ova organizacija ne bi mogla pomoći siromašnoj djeci Trećeg svijeta u njihovom upoznavanju s Internetom i digitalnom tehnologijom.