Linkovi

S albumom Roll On, J. J. Cale jednako žestoko tjera dalje iako je sâm ušao u osmo desetljeće


Legendarni glazbenik iz Oklahome - gitarist, skladatelj, vokalist, producent, dobro poznat i po svom pionirskom radu u glazbenoj tehnologiji, tvorac “Tulsa sounda,” onog čarobnog aspekta njegove glazbe u kojemu se boogie-ritam gitara nesmiljeno kotrlja iznad njegova jedva čujnog glasa, za Erica Claptona jednostavno “majstor umjetnik, jedan od najvećih u cijeloj povijesti rocka” (i njegova muza) - upravo je izdao novi album. Roll On će razveseliti brojne i dugogodišnje štovatelje J. J. Calea, jer i uz ovaj osjećat će se kao kod kuće, a ne bi bilo naodmet da ga pošlusaju i mlađi, tek pridošli, jer Cale je još uvijek majstor lickova na gitari.

Od albuma Naturally, kojim je, 1971. godine, debitirao, do albuma koji je upravo izdao – Roll On - njegovog šesnaestog, prošlo je gotovo 40 godina, a ne osjeća se ni najmanja razlika.I to je, piše Seattle Times, u svemu najneobičnija stvar, i najčudesnija.Možda najljepša od svega.“Veličanstveno bezvremen, Caleov stil Caleu odgovara i leži jednako savršeno kao i prije tri desetljeća,” piše Rolling Stone Magazine.

“Istinski veliki glazbenici, kaže se, stalno rastu i evoluiraju,” piše Boston Globe.“Ali ako ste majstorski skladatelj, gitarist i multiinstrumentalist kakav je J. J. Cale, zašto ‘rasti i evoluirati,’ zašto mijenjati, kad onome što radite apsolutno ništa ne fali.”

Roll On je prvi Caleov solo materijal u gotovo pet godina, od albuma To Tulsa and Back, iz 2004., i prvi nakon njegove Grammyjem nagrađene suradnje s Ericom Claptonom, iz 2006., albuma Road to Escondido, u Americi zlatnog, izvan Amerike platinastog albuma.Bio je to prvi Grammy za Calea.I u naslovnoj ovog albuma, Calea prati gitara starog frenda, Claptona...

Kultni i zagonetni J. J. Cale, “insajderski autsajder,” ne voli biti u centru pažnje, povučen i skroman i prizemljen je, voli biti i raditi “iza scene,” izbjegava intervjue, rijetko ide na turneje...sve mu to dopušta da se usredotoči na ono što je najvažnije, a to je glazba.U doista rijetkom potezu, međutim, upravo je najavio turneju Zapadnom obalom, od Kalifornije do Kanade, Vancouvera i Victorije.

Za one koji nisu potpuno upoznati s plodnom karijerom tog glazbenika i kantautora, Cale je u glazbenom biznisu, sve u svemu, već blizu 50 godina, ali još uvijek je najpoznatiji kao kompozitor pjesama koje sulijepo poslužile drugima, od Lynyrd Skynyrd, Allman Brothers, Captain Beefheart, The Band, do Deep Purple, Jerryja Garcije, Santane, Waylona Jenningsa, Johnnyja Casha, Cheta Atkinsa, Clarencea Gatemoutha Browna, Johna Mayalla, Toma Pettyja, Sergia Mendesa, Becka, The Radiators i Widespread Panic... lista dobro poznatih imena time ni slučajno još nije iscrpljena.Tantijeme od samo tri njegove – “After Midnight” i “Cocaine” – koje je davno proslavio Eric Clapton (a na kojega je, uz Marka Knopflera i Dickeyja Bettsa, također Neila Younga i Bryana Ferryja, Cale najviše i utjecao), te Lynyrd Skynyrd verzije “Call Me the Breeze,” još uvijek čine 80% cjelokupne i lijepe Caleove zarade.

Rođen u Oklahoma Cityju, odrastao u Tulsi, Cale je jednog dana, 1970. godine, na jednoj Tulsinoj radio-postaji, i čuo svoj “After Midnight,” u izvedbi Erica Claptona.Bio je bez prebite pare tada, spreman povući se potpuno iz glazbenog biznisa, ali znao je da imati svoju pjesmu na radiju znači dobar, solidan izvor novca, da mu obećaje kruha.G. 1971., godinu dana nakon Claptonovog uspjeha s Caleovom pjesmom, J. J. i izdaje vlastiti album – Naturally.Bile su mu 33 godine.Rekao je tada:“Prestar sam za ovako nešto, prešao sam trideset, to je jako puno.”Caleu je danas 70 godina. Za LA Times rekao je prije nekoliko dana:“Ah, sluh, vid, artritis, znate... Ali kad uzmem gitaru u ruke, kao da mi je opet 20 godina.”

Govoriti o Caleu, a ne pomisliti odmah i ne rabiti u istoj rečenici, istom dahu, riječ “groove,” ne govoriti o njegovom osjećaju za propulzivni ritam, za njegovo razumijevanje ritmičkog obrasca i strukture, nemoguće je.

“Nitko ne može u isto vrijeme svirati tako žestoko, a tako meko, i uz to još tako lijepo nositi melodiju, kao što to čini 70-godišnji boogie minimalist, J. J. Cale,”piše Austin-American Statesman.Orlando Sentinel: “Cale nosi nježnu melodiju, ali tutnji poput vlaka.”American Songwriter:“Postoji jedna skladateljska filozofija koje se Cale uvijekpridržava; najbolje ju je opisati riječima koje su i naslov njegovog najnovijeg albuma – Roll On. Caleov minimalan country-blues groove jednako je konstantan i prirodan kao i kucanje srca.”

Album Roll On, sa 12 skladbi, dijelom je klasični J. J. Cale sound, odnosno – vrlo fino urađene varijacije na isti zvuk, mogle su doista i biti snimljene prije 30 godina; u nekim pjesmama, međutim, ide u nekim potpuno novim smjerovima, koji klasičnom Caleovom zvuku daju neke nove dimenzije. Nekima se to sviđa, nekima ne.Jazz-scatting i Cale?Svom jedinstvenom hibridu, hipnotizirajućem spoju bluesa, countryja, folka, rockabillyja i rocka, Cale, naime, dodaje i malo više jazza, i to već u prvoj albuma - “Who Knew.”

I glasno razmišlja na temu digitalnog razdoblja: “Who knew our life would be so complicated?Who knew that we would be so automated?No time to think!On the brink!Who knew?” Na rubu čega?Propasti ili revolucije, tko zna?

Jednostavnost skladbi na Roll On neće se dopasti svakome (par njih i nisu možda tako sretna rješenja), ali ima u njima, piše jedan kritičar, “dovoljno cool bunta i magije.” I dobro poznatog Caleovog opuštenog stila i onog zaraznog ritma.Ako itko zna, kaže kritičar Sentinela, kako pjesmom “ubijati nježno,” onda je to J. J. Cale - gitara i prigušeni, nonšalantni, hipnotični glas, tek malo iznad šapata. I dalje lakonski, i dalje zagonetan, i dalje čudo od uzdržanosti.Još uvijek vjeran svom grooveu i ritmovima, svojim riffovima i riječima ... The old man can still rock, rječit zaključak jednog bloggera.

U četiri skladbe, međutim, Cale govori o protjecanju vremena. U “Former Me,” pjeva o nekom davnom sebi koji je bio “lakši na nogama.”U zadnjoj albuma – “Bring Down the Curtain” – koja, po naslovu, sasvim odgovara kraju albuma - Cale moguće aludira na nešto drugo... da je ovo zadnji, da možda neće više biti drugih albuma.To je, zapravo, sasvim eksplicitno i rekao u nedavnom intervjuu za LA Times.U pjesmi kaže: “It’s dark outside.Enough is enough, can’t do it anymore... Leave it alone, slow it down easy, let it be gone, gone, gone.”

Stariti u rocku dostojanstveno nije lako.J. J. Caleu to polazi za rukom bolje nego mnogima drugima u njegovoj profesiji.

Na Roll On, svoj prvi za etiketu Rounder, Cale je angažirao, uz Claptona, još i gitarista Stevea Ripleyja,te bubnjare Davida Teegardena, Jima Karsteina i Jima Keltnera i nekoliko drugih instrumentalista, ali sâm svira na većini glazbala, producent je i ton majstor albuma, sâm je, kao što to i inače radi, obavio veći dio studijskog posla.

“Laid back” izraz je koji najčešće rabimo u kontekstu Calea, ali on dovodi u zabludu. Jer u stvaranje Caleovog zvuka ide jako puno truda.I dara.S jedne strane taj meki, pospani glas, s druge – bogatstvo riffova.Jednoglasna ocjena: To je ono što kod Calea uvijek beskrajno i fascinira.

XS
SM
MD
LG