Linkovi

Netoksični nano-materijali pomažu pri dijagnosticiranju tumora


Ekipa znanstvenika sa Sveučilišta Californije u San Diegu objavila je da je razvila novi netoksični nano-materijal koji bi liječnicima mogao pomoći u znatno efikasnijem dijagnosticiranju tumora, te u sigurnijem apliciranju lijekova.

Premda su nano-materijali, dakle materijali čije su dimenzije mikroskopskih razmjera, testirani na laboratorijskim životinjama, većina tih materijala je previše toksična da bi se mogla koristiti na ljudima, kaže Michael Sailor, profesor kemije na Sveučilištu Californije u San Diegu:

"Takvi pokusi, međutim, dokazuju princip korištenja materijala i omogućuju nam da ustvrdimo da postoje dobre stvari u vezi nano-materijala. Oni bi mogli bolje naciljati tumor u tijelu ili pružiti mnogo efikasniju opciju liječenja raka. Mogli bi omogućiti dopremu lijeka na točno mjesto oboljelog tkiva."

Sailor je svoj rad potanje opisao u novoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Materials. Njegova ekipa je koristila metodu nano-struganja da male komadiće čistog silicija - kakav se koristi u izradi kompjuterskih mikroprocesora - usitni u ljuskice 50 puta tanje od vlasi ljudske kose.

"Nakon mehaničke pripreme tih nano-materijala, dalje ih obrađujemo u odvojenom kemijskom procesu. To je elektrokemijski proces koji također mijenja strukturu materijala tako da on zasja kad je obasjan ultraljubičastim svjetlom," kaže profesor Sailor.

Taj sjaj može otkriti tumore koji su premali da bi ih se moglo dijagnosticirati bilo kojom drugom metodom. On isto tako može kirurgu pokazati je li uklonio čitavo tumorsko tkivo. Sailor i njegovi kolege testirali su svoj nano-materijal injicirajući ga u laboratorijske miševe s oboljelim tkivima.

"Čestice nano-materijala cirkulirale su kroz čitavo tijelo životinje i na koncu došle i do tumora. U tom smo trenutku vidjeli kako je tumor zasjao fluorescentnim sjajem nano-čestica," pojašnjava profesor Sailor.

Tumorsko tkivo je sjalo nekoliko sati, a potom je sjaj lagano blijedio kako su se raspadale nano-čestice. Razina čestica je značajno opala za tjedan dana, a za četiri tjedna ih se više nije moglo otkriti. Takva ciljana terapija mogla bi liječnicima omogućiti korištenje manjih doza lijeka, čime se smanjuje mogućnost eventualnih toksičnih popratnih pojava lijeka. Studija profesora Sailora prva je u kojoj su tumori i organi bili prikazani korištenjem biorazgradivih silicijskih nano-čestica u živim životinjama.

XS
SM
MD
LG