Kongresna knjižnica, najveća biblioteka u svijetu, s desecima milijuna primjeraka knjižnih materijala, privlači znanstvenike i druge učene ljude iz čitavog svijeta da dođu i istraže te materijale za svoje potrebe. No, uskoro, ti učenjaci više neće trebati putovati da bi proveli svoja istraživanja fonda ove knjižnice; neka od njezinih blaga u sve se većem broju mogu naći na Internetu.
Poput mnogih drugih velikih znanstveno-istraživačkih knjižnica, Kongresna knjižnica se seli u digitalni svijet. Jedan od načina na koji se to provodi je projekt skeniranja materijala kojim je dosad na Internet postavljeno 25 tisuća knjiga, koje se može bilo čitati online ili downloadati za kasnije proučavanje na vlastitom kompjuteru.
Doron Weber, iz Zaklade Alfred P. Sloan, koja financira taj 2 milijuna dolara vrijedan projekt, naglašava važnost skeniranja čitavih knjiga kako bi se sačuvao njihov kulturni kontekst: „Očuvanje znanja iz knjiga i kulture knjige znači očuvanje svake riječi u svakoj rečenici, u točnom redoslijedu stranica, u pravom izdanju, te u sklopu prikladnog povijesnog, znanstvenog i bibliografskog konteksta. Mora se poštivati ono što se skenira i tretirati to kao organsku cjelinu, a ne samo kao sirove komadiće podataka.“
Skeniranje obavlja organizacija Internet Archive, neprofitna skupina iz San Francisca, kojoj je cilj očuvanje kulturnih artefakata, poput glazbenih snimaka i web stranica, ali i knjiga i drugih tiskanih materijala, te postavljanje tih skeniranih kopija na Internet, na dostup korisnicima.
Brewster Kahle na čelu je skupine Internet Archive: „U Kongresnoj knjižnici sve se brže obavlja posao pripremanja zbirki knjiga, njihovog digitaliziranja, očitavanja kroz softver za optičko prepoznavanje znakova, te postavljanja na Internet, na besplatno korištenje. Korisnik ih može downloadati, čitati, ispisati, uvezati, učiniti s njima što god hoće.“
Knjige se u Kongresnoj knjižnici skeniraju u velikoj prostoriji u kojoj je smješteno deset skenera. Svaki od njih opremljen je s dvije digitalne kamere visoke razlučivosti, tako da se istovremeno skeniraju dvije stranice u roku od 6 sekundi.
Osoblje koje radi na skenerima kaže da se skenirane knjige koriste online više nego što je to bio slučaj s njihovim originalima u samoj knjižnici. Možda i zato što se za sada radi o naslovima koji su stari najmanje 75 godina, tako da im je istekla zaštita autorskih prava.
Uz to, projekt se zasad prvenstveno bavi krhkim knjigama koje teško mogu izdržati fizičko rukovanje, rijetkim knjigama, te specijaliziranim područjima američke povijesti i genealogije.
Ova je metoda vrlo jeftina: Internet Archive obavlja skeniranja velikih količina materijala za samo 10 centi po stranici.
Postoje i drugi projekti skeniranja knjiga. Google, primjerice, ima dogovore s velikim knjižnicama u Aziji i Europi, kao i u Sjedinjenim Državama, da skenira knjige iz njihovih zbirki.
Charles Lowry, iz Udruge američkih znanstveno-istraživačkih knjižnica, kaže da je vrlo važno da u digitalnoj eri ostanu dostupni stariji materijali: „Vjerujem da smo na samom rubu skoka iz svijeta analognih tiskanih informacija u svijet digitalnog umreženog pristupa informacijama. Danas su gotovo sve informacije – pa i one koje se na koncu pojave kao tiskani primjerci – pohranjene digitalno. No, mislim da ostaje potreba za velikim projektima koji bi postojeće tiskane zbirke učinili vidljivima i dostupnima u novoj tehnologiji i novim medijima tako da oni ne postanu nevidljivi.“
Skenirane knjige iz Kongresne knjižnice mogu se vidjeti online u Internet Archiveu na adresi www.archive.org.