Nogometna utakmica odigrana u listopadu između Turske i Armenije postala je neočekivani izvor nade za pomirenje dvije zemlje. Stotine tisuća Armenaca ubijene su 1915. godine tijekom prisilnog preseljenja iz današnje istočne Turske. No Turska odbacuje optužbe da se radilo o genocidu. U središtu prepucavanja između dvije strane nalazi se armenska manjina u Turskoj, no moguće zbližavanje daje nadu za svjetliju budućnost.
Nedavna kvalifikacijska utakmica za Svjetsko nogometno prvenstvo između Armenije i Turske nije bila obična utakmica. Radilo se o povijesnom događaju u odnosima između dvije zemlje jer su se čelnici Armenije i Turske po prvi put našli zajedno u proteklih gotovo stotinu godina. Egemen Bagis vanjskopolitički je savjetnik turskog premijera.
"Predsjednik Armenije učinio je hrabar potez pozvavši turskog predsjednika na utakmicu, a turski čelnik bio je hrabar jer je prihvatio pozivnicu. Postavila su se sigurnosna pitanja, političke implikacije na domaćoj sceni…Oporbene stranke izrazile su protivljenje no dva predsjednika sada vrlo javno razgovaraju i pokušavaju pronaći načine za suradnju," kaže Egemen Bagis.
Susret dvojice predsjednika potaknuo je nadu u poboljšavanje odnosa između Turske i Armenije. Nade za to možda nisu nigdje izraženije kao kod 70 tisuća Armenaca u Turskoj. Oni pretežito žive u Istanbulu, a tamošnja armenska pravoslavna crkva središte je njihovog kulturnog života. Čelnik te crkve, patrijarh Mesrop Mutafian kaže da se Armenci u Turskoj nalaze u rascjepu između dva identiteta:
"Ja sam rođen u Istanbulu i teško mi se opredijeliti između dva identiteta koji su, na neki način, spojeni. Kad Turska ima problem i ja ga osjećam. No ponekad osjećam i gorčinu koja proizlazi iz povijesti, gorčinu za koju sadašnje generacije nisu odgovorne."
Riječ „gorčina“ pažljivo je odabrana. Patrijarh govori o najspornijoj točki u turskoj povijesti, o masovnom ubojstvu Armenaca od strane Otomanskih Turaka tijekom Prvog svjetskog rata. Profesor Selim Deringil sa istanbulskog Sveučilišta Bospora kaže:
"Službeno armensko stajalište glasi da je do milijun i pol Armenaca ubijeno ili protjerano iz njihovih domova. Turska drži da se radilo o građanskom ratu u kojem su se Armenci stavili na stranu turskog neprijatelja, Rusije, te djelovali kao svojevrsna peta kolona. Dakle, postoje dva suprotstavljena tabora, dva suprotstavljena stajališta između kojih nema dijaloga."
Čak i danas, ako kažete da je Turska počinila genocid možete završiti u sudu pod optužbom da vrijeđate tursku državu. No Internet peticija skupine turskih akademika i umjetnika potaknula je nacionalnu debatu. Ta peticija sadrži ispriku zbog – kako se navodi - šutnje Turaka oko velike katastrofe koju su pretrpjeli Armenci 1915. godine. Turski premijer Recep Tayyip Erdogan kritizirao je peticiju kazavši da se Turska nema zbog čega ispričati. Neki se nadaju da će novi dijalog između dvije zemlje umanjiti nepovjerenje nekih Turaka prema kršćanskim Armencima. Takva poruka nade važna je za tursko približavanje Europskoj uniji.