Izbor Baracka Obame za američkog predsjednika naveo je pripadnike rasnih i etničkih manjina u Zapadnoj Europi da se upitaju – je li nešto slično moguće i ovdje? Kako iz Londona i Pariza javlja naša dopisnica, nada postoji, no prati je i dosta skepse.
Većina Europljana s velikim je entuzijazmom dočekala predsjedničku kandidaturu demokratskog senatora iz Illinoisa. Barack Obama je mlad, dinamičan, elokventan političar koji se zalaže za promjene te navješćuje novu vrst političkog čelništva. Uz to, Barack Obama je – po ocu – podrijetlom iz Afrike. To je navelo mnoge pripadnike etničkih i rasnih manjina u zaapdnoeuropskim zemljama da se upitaju – ako može u Americi, zašto ne i ovdje? Barunica
Patricia Scotland, britanska ministrica pravosuđa, kaže da je izborna pobjeda Baracka Obame pobjeda svjetske demokracije. Ona je pokazala što se u politici može postići, bez obzira na podrijetlo – kaže Patricia Scotland. "Barack Obama je pokazao da je i najteži cilj moguće ostvariti, ako ste talentirani, ako imate ambiciju i energiju, ako ste sposobni i vrijedni. On je pokazao da, zapravo, nije važno koje ste boje kože, koje ste vjere ili spolne orijentacije. Njegova je pobjeda zaista snažna poruka svijetu".
Barunica Scotland prvi je čelni pravosudni dužnosnik Britanije afričkog podrijetla. Kao dijete došla je u Britaniju iz Dominikanske Republike. Upitali smo je, hoće li i njezina zemlja, Britanija jednog dana imati premijera crnca. "Sasvim sigurno. Ja sam također vrlo svjesna činjenice da sam prva žena na položaju britanske ministrice pravosuđa u posljednjih sedam stoljeća. Ljudi su donedavno mislili i da je to nemoguće – da žena bude na jednom takvom visokom položaju. A još povrh toga, ja sam crnkinja. To se tek nije moglo prognozirati! A ipak se dogodilo. Prema tome, promjene su u svakom slučaju moguće".
Britanija, kao i Francuska, danas imaju brojne useljeničke zajednice – najviše iz bivših kolonija. Za razliku od američkih crnaca, koji žive u Sjedinjenim Državama već stoljećima, crnci iz subsaharske Afrike te Arapi u Zapadnu Europu masovno počinju dolaziti tek prije nekih pedesetak godina. U Francuskoj, useljenici s afričkog kontinenta čine između 10 i 15 posto ukupnog stanovništva.
Na tržnici Barbes u Parizu, okupljeni su o pobjedi Baracka Obame rekli ovo. 'Mislim da se u Francuskoj tako nešto ne može dogoditi, previše je rasizma' – kaže jedan od prolaznika.
'Bilo bi to pravo čudo' – dodaje drugi.
Treći pak kaže da su 'i starosjedioci nešto naučili Obaminom pobjedom'.
'U budućnosti će morati biti više mjesta i za nas' – smatra jedan Parižanin podrijetlom iz Maroka.
Francuska se ponosi svojim modelom državljanstva – koje ne pravi razliku na temelju rase, vjere ili nacionalnosti. No, u stvarnosti, pripadnici manjina smatraju da su diskriminirani i žale se da im se ne pruža dovoljno prilika da uspiju u svom poslu i životu uopće. Louis-Georges Tin, predsjednik jedne organizacije koja okuplja Francuze afričkog podrijetla, pojašnjava da Francuska inzistira na filozofskom načelu jednakosti svih ljudi, no u praksi stvari su drugačije. "Na primjer, statistike pokazuju da je pet puta teže dobiti posao ako ste crnac ili Arap – u usporedbi sa starosjedilačkim stanovništvom, kaže Louis"- Georges Tin. George Pau Langevin, jedini crnac koji je član nacionalnog parlamenta, kaže da je po rasnoj i etničkoj jednakosti Francuska daleko od Amerike. 'Morat ćemo se zaista izboriti da budući parlament bude stvarni odraz rasnog pluralizma Francuske', kaže ovaj političar.