Današnji
prilog u seriji američki profili posvećen je Warrenu Hellmanu, financijeru-dobročinitelju
zahvaljujući kome u San Franciscu se posljednjih osam godina svakog listopada u
parku Golden Gate održava besplatni festival bluegrass glazbe.
1951., u svojem srednjoškolskom spomenaru Warren Hellman je govorio o svojoj ljubavi za bluegrass i starinsku 'brdjansku glazbu', napisavši da se namjerava posvetiti populariziranju te vrste glazbe. Prije devet godina, nakon sto je dobio CD Hazel Dickensa, odlučio je nešto poduzeti.
Hazel Dickens je odrasla u tradiciji bluegrassa i glazbe Appalachian planina, a slavu je stekla zahvaljujući svojim feminističkim pjesmama, sindikalnim himnama, i tužaljkama o životu radnika.
Warren Hellman, inače potomak bogate obitelji financijaša, rekao je svojim prijateljima da će za Hazel Dickens organizirati glazbeni festival u San Franciscu, ako je uspije privoljeti da dodje. Nakon što je Dickens pristala, Hellman je smogao hrabrosti i pitao Emmylou Harris da takodjer nastupi. Dickens i Harris nastupali su na svim dosad održanim festivalima, a ove su im se godine pridružili i još više od 60 glazbenika, medju kojima i Earl Scruggs, Elvis Costello i Laurie Lewis.
Laurie Lewis, dvostruka dobitnica nagrade Grammy je jedna od omiljenih glazbenika Warren Hellmana, a i ona je velika njegova štovateljica, nazivajući ga 'bankarom s dušom'.
Ove je godine po peti put nastupila na festivalu, o kojem kaže: "Ovo je jedinstveni festival na svijetu. Potpuno je besplatan, gomila ljudi dodje, glazba je odlična i odlično se brinu o nama. Takodjer nigdje nema nekakvih velikih sponzorskih reklama, pa sve izgleda prekrasno."
Osim želje za promoviranje glazbe koju voli, 74-godišnji Hellman ima i jedan sebični razlog za organiziranje vjerojatno najvećeg besplatnog koncerta u Americi. Naime na njemu on i nastupa, sa svojim sastavima The Wronglers i Band Joe and The Whyte Laydie.
Warren Hellman bio je poznati investicijski bankar na Wall streetu, nastavljajući obiteljsku tradiciju. Njegov čukundjed Isaias Hellman došao je u Ameriku iz Bavarske kao šesnaestogodišnjak bez pare u džepu. Kad je umro 1920., za sobom je ostavio bogatstvo koje je stvorio kao vodeći financijer na Zapadnoj obali. Hellman kaže da je dobročiniteljstvo oduvijek bilo tradicija njegove obitelji. Njegova je filozofija "razmišljaj lokalno – i djeluj lokalno". Kaze da je festival njegov osobni projekt: "Znate ja si to mogu priuštiti, tu fantaziju i održati je u potpunosti nekomercijalnom, to je veliko zadovoljstvo. Sto može biti bolja nagrada nego vidjeti stotine tisuće ljudi kako uživaju u ovoj atmosferi. Uživam i ja, ovo je najbolja investicija koju sam ikad napravio"
Hellmanov Hardly Strictly Bluegrass Festival postao je legendaran, s rastućim brojem izvodjača koji na njemu žele nastupati, i sve većim gledateljstvom. Neposredno pred početak ovogodišnjeg festivala, Hellman je objavio da je dogovorio sa svojom djecom i nasljednicima da će zaklada koja financira festival sponzorirati festival barem 15 godina poslije njegove smrti.