Linkovi

Amerikanci iz Dube na Pelješcu ne žele se izjasniti hoće li glasati za Obamu ili McCaina


Već peta generacija ljudi iz Dube na Pelješcu živi u Americi, pretežno u Louisiani, gdje se uglavnom bave uzgojem školjaka i ribolovom. Tamo su mladi, a četrdesetak starijih žive u Dubi, mjestu kojeg s općinskim središtem Trpnjem veže tek jedna autobusna linija tjedno. Daljina od Amerike ne znači i izolaciju - prate se zbivanja u njoj, naročito ekonomska, a neki se pripremaju i za predsjedničke izbore.


Berislav Murina iz Dube, posljednjeg mjesta na poluotoku Pelješcu sa strane Neretvanskog kanala, svojedobno je pisao o svom selu pa je stavio naslov ’Amerikansko selo na poluotoku Pelješcu’ – što Duba u stvari jest.

Zašto? Zato što skoro svaki stanovnik ovoga sela ima i američko državljanstvo.


Kako Amerikanci diljem svijeta imaju pravo glasovati na američkim predsjedničkim izborima, tako to pravo dopisnim putem mogu ostvariti i Amerikanci iz Dube.

Može glasati i Kuzma Murina, a hoće li - pitali smo ga:

“Ne. Čujte, ja se ne bavim politikom … meni je svejedno… tko god dođe na vlast, tamo je manje-više uvijek isti sistem i uvijek je to demokracija.”

Kuzma bježi od politike, ali od nje je teško pobjeći čak i u Dubi, na kraju slijepe pelješke ulice. Kako se američka zbivanja odražavaju na život u Dubi? Govori jedan od njenih mlađih stanovnika, pedesetogodišnji Joško Bilić:

“Što se tiče visoke politike, tu malo i nikako, ali što se tiče takvih katastrofa kao što je bio 11. rujna, to se sigurno odražava na stanovništvo Dube – praktično smo, rekao bi, jedna duša na dvije strane.”

I dok su prije tri godine djeca i unuci stanovnika Dube u Louisiani stradali od uragana Katrina, oni sami su ove godine pogođeni sušom i ostali su bez bogatog uroda maslina, kaže nam Ante Cibilić:

“Od Svetog Antuna, od 13.6., ovdje nije palo tri litre kiše na kvadratni metar.”

Za sušu koja je pogodila roditelje u starom kraju, Joško Bilić krivi i djecu u Americi: “Hercegovci su imali Njemačku, pa su se vratili i uložili u svoj kamen. A ovi ništa nisu uložili u svoj kamen. Dapače, mene koji sam uložio u četiri kilometra crijeva za navodnjavanje smatrali su ludim. A ove godine kad je suša, pitaju se kako sam tako pametan. Pa vidio sam za jednu godinu ono što oni cijeli život nisu vidjeli.”

A djeca su uvijek djeca. Za njih uvijek ima opravdanja, i žalosti što su daleko.

Marija Bilić kaže: “Naši su mladi morali otići iz sela jer za njih ovdje nije bilo života, ovdje nisu mogli živit’ a sad je nama teško…nemamo svoju dicu, a nama je teško poći odavle. Jer, mi imamo našu kuću, našu slobodu, naše grobove… i sad je nam je teško izać’ iz kuće.”

Ako Wall Street zakašlje, Duba barem malo zašmrće. “Tresu se oni tu, radi penzija najviše,” rekao nam je jedan anonimni dubski zet.

A mirovine rastu jer i dolar raste u odnosu na kunu, pa će se u Dubi nekako prevladati gubitak maslina. A moglo bi nakon izbora biti i bolje, nada se Ante Bilić koji je mirovinu zaradio u Americi:

“Da li će bit’ bolje s drugim predsjednikom? Pa, nadamo se.”

I dok su drugi Amerikanci iz Dube konspirativni kad je u pitanju njihov favorit za američke izbore Ante Bilić otvoreno kaže tko je njegov kandidat za predsjednika: “Pa, očekujem da bi to mogao bit’ Obama, a ja bi glasao za demokrate, ne za Bushevu stranku.”


XS
SM
MD
LG