Linkovi

Vlada Sjedinjenih Država trebala bi prihvatiti više iračkih izbjeglica


Sjedinjene Države prihvatile su oko 12 tisuća iračkih izbjeglica u proteklih godinu dana, što je više nego ikad ranije, no još uvijek samo mali dio od ukupnog broja ljudi koji su izbjegli iz ove zemlje. Organizacije za izbjeglička pitanja traže od američke vlade da primi veći broj Iračana, naročito onih koji su pomagali američkim vojnicima u Iraku.

Abu Talib drži svoju kćer u rukama, no plaši se pokazati svoje lice kameri nakon što je u Iraku skoro izgubio život. Poput drugih Iračana koji su radili kao prevoditelji za američke vojnike, on je dobio prijetnje smrću, a jednog dana i ono najgore se dogodilo:

"Ispred mene su mi ubili prijatelja. Napali su nas obojicu i njega su ubili, a ja nisam ništa mogao učiniti da mu pomognem. Bio mi je puno više od prijatelja."

Kao i mnogi drugi Iračani, Abu Talib i njegova obitelj napustili su zemlju. Nekih dva milijuna njegovih sugradjana sada žive izvan Iraka, većinom u Siriji i Jordanu. Abu sada ima samo fotografije svog negdašnjeg života. Njegov slucaj jedan je od mnogih koje zastupa advokatska tvrtka Holland and Knight, koja besplatno rješava slučajeve raseljenih Iračana koji su radili za Amerikance.

Ovaj projekt organizirala je organizacija pod nazivom Projekt za preseljavanje iračkih saveznika. Utemeljitelj Kirk Johnson nekada je i sam radio u Iraku kao uposlenik američke agencije za medjunarodni razvoj. On se sada zalaže za to da američki Kongres izvrši pritisak na administraciju predsjednika Busha da što prije izda posebne vize Iračanima koji su pomagali američke napore u toj zemlji. Državno tajništvo, medjutim, tvrdi da se proces izdavanja tih viza odvija što je najbrže moguće. James Foley koordinator je za pitanja Iračkih izbjeglica:

"Ovaj program prolazi kroz dosta strožu sigurnosnu provjeru nego drugi programi. Ne tražimo nikakve izgovore, jer je od ključnog značaja da je naša nacionalna sigurnost bude zaštićena i da Amerikanci imaju povjerenja u ovaj program."

Iračani koji su radili sa Amerikancima ne bi se trebali smatrati sigurnosnim rizikom, tvrdi Johnson:

"Iračanin koji i sam bježi od terorista, nije terorist, budući da je on svaki dan radio rame uz rame s našim marincima, vojnicima i diplomatima. Mislim da nema jasnijeg načina da im to damo do znanja, nego da ovoj grupi ljudi dopustimo da žive u našoj zemlji, i onda, nadajmo se, kada se situacija u Iraku popravi do te mjere da oni više ne budu u strahu zbog svoje pomoći Amerikancima, da se ti ljudi vrate natrag u svoju domovinu."

No, stabiliziranje Iraka može potrajati. Usprkos akcijama američkih snaga i odredjenom stupnju povratka u normalan život, samoubilački napadi i druge vrste nasilja nastavljaju se.
Oni poput Abu Taliba, koji su imali sreće da dođu do Sjedinjenih Država, osjećaju se lakše jer su izvan opasnosti. No, on se ipak nada da će se jednog dana vratiti u Irak:

"Ja volim svoju zemlju, više od ičega, više od sebe samog. Samo želim da situacija bude bolja, i onda ću se vratiti tamo."

Čak i ako se Abu Talib jednom vrati u Irak, previše njegovih prijatelja je ubijeno, i previše se toga promjenilo da bi život u Iraku ikada više mogao biti isti.

XS
SM
MD
LG