Vjerojatni predsjednički kandidat Demokratske stranke, senator Barack Obama, kaže da će, ukoliko bude izabran za
predsjednika Sjedinjenih Država, promjeniti smjer američke vanjske
politike. Stručnjaci tvrde da su
stajališta koja je on do sada iznio u predizbornoj kampanji po pitanju vanjske
politike prilično centristička, mada su ga njegovi suparnici iz Republikanske
stranke kritizirali jer je izrazio spremnost da se sastane s čelnicima
Americi neprijateljskih zemalja.
Senator Barack Obama obećava novi pravac u američkoj vanjskoj politici, od povlačenja iz Iraka, do zatvaranja vojnog zatvora Guantanamo. U govorima za vrijeme izborne kampanje za predsjedničku nomianciju Demokratske stranke, Barack Obama je jasno dao do znanja da će te odluke biti suprotne vanjskoj politici predsjednika Busha: "Želim temeljne promjene. Vrijeme je da promjenimo način na koji radimo, i kažemo ostatku svijeta da smo spremni predvoditi vlastitim primjerom - i djelima.
Stručnjaci kažu da Obamina gledišta odražavaju neke od ideja o vanjskoj politici koje su zagovararali bivši predsjednici, naročito oni iz Demokratske stranke. Predsjednici poput Harryija Trumana i Johna Kennedyija naglašavali su potrebu za ekonomskim razvojem kao najboljim načinom da se svijetom prošire američke vrijednosti, demokracija i poštivanje ljudskih prava.
Peter Beinart iz Vijeća za međunarodne odnose kaže da Obama slijedi tradiciju koju je početkom dvadesetogg stoljeća započeo predsjednik Woodrow Wilson: "Kod Obame primjećujemo nešto što nas podsjeća na vrijeme Woodrowa Wilsona, a to je ideja da živimo u svijetu koji je medjusobno povezan. Problemi poput globalnog zatopljavanja ili ekonomska nestabilnost, jednako su prijetnja za Sjedinjene Države kao i za ostale zemlje svijeta, te ih treba i rješavati zajednički, dogovaranjem. Naši sigurnosni interesi bit će bolje zaštićeni kroz zajedničke napore s drugim zemljama, nego putem sukoba."
Ukoliko bude izabran, Obama je najavio početak povlačenja
američkih snaga iz Iraka, i to netom po inauguraciji. Njegov je plan da se svakog mjeseca povuče jedna ili dvije
borbene brigade, te da u sljedećih 16 mjeseci - počevši sa siječnjom 2009. - svi pripadnici američkih borbenih postrojbi
budu povučeni iz ove zemlje. S druge
strane, Barack Obama nije rekao da će povući sve američke snage iz Iraka, već samo borbene postrojbe.
Po pitanju Irana, njegovo se
stajalište također uvelike razlikuje od stajališta predsjednika Busha. Barack Obama
zagovara izravne pregovore s Teheranom, bez preduvjeta. No, i on je zauzeo čvrst stav, sličan onom
administracije predsjednika Busha, kada je nedavno održao govor pred
pro-izraelskom lobističkom grupom American-Israel Public Affairs Committee. "Učiniti ću sve što je u mojoj
moći kako bi spriječio Iran da se domogne nuklearnog oružja…Učinit ću sve što
je moguće!" - rekao je tom prilikom Barack Obama.
Njegove snažne poruke bile su
odgovor na kritike Johna Mccaina.
McCain je Obamu okarakterizirao kao naivnog i neiskusnog kad se radi o
vanjskoj politici, opetovano se izrugujući Obaminoj izjavi da je voljan sastati
se s iranskim predsjednikom Mahmudom Ahmadinejadom i njemu sličnim čelnicima zemalja za koje Washington smatra da predstavljaju prijetnju regionalnom ili globalnom miru. "Amerikanci bi trebali biti
zabrinuti kada predsjednički kandidat
kaže da je spreman za izravne razgovore, bez ikakvih preduvjeta, s tiranima od
Havane do Pjongjanga" - izjavio je senator John McCain.
Kao odgovor na ovakve kritike, Obama je ukazao na prošle republikanske predsjednike, primjerice Ronalda Reagana, koji se u vrijeme hladnog rata nekoliko puta sastao s bivšim čelnikom Sovjetskog saveza Mihaelom Gorbačovom.
No, unatoč tome, neki analitičari, kao što je Helle Dale iz konzervativne Zaklade Heritage, kažu da je Obama ranjiv po pitanju vanjske politike: "On još nije odslužio ni svoj prvi mandat u Senatu. Nije se za sada još ni susreo problemima vanjske politike. Njegove izjave ukazuju da on uistinu ne razumije kako funkcionira svijet diplomacije, na način na koji to razumije netko tko prati ta dogadjanja dugi niz godina. Takvo iskustvo omogućuje osvrt i na prethodne administracije."
Obama tvrdi da mu njegovo mješano rasno podrijetlo – otac mu je bio Afrikanac, i dio svog djetinjstva proveo je u Indoneziji – daje vrlo jedinstvenu perspektivu kad je u pitanju vanjska politika. Za vrijeme predizborne kampanje, Obama je naglašavao da, dok su neki od njegovih suparnika upoznali strane državnike, on - s druge strane - razumije kako u drugim djelovima svijeta žive obični ljudi.
Stručnjak za američku vanjsku
politiku Peter Beinart primjećuje da su neki američki predsjednici imali veze
sa stranim zemljama, ponajviše s Europom.
No, u Obaminom slučaju, dodaje Beinart, činjenica da je živio u jednoj zemlji u razvoju,
kakva je Indonezija, mogla bi dovesti do promjena u američkoj vanjskoj
politici. "Mislim da je značajna činjenica
da Obama u stvari nešto zna o toj zemlji, da ga za nju vežu pozitivni osjećaji,
kakve su neki od bivših predsjednika imali prema Velikoj Britaniji, ili
Francuskoj, te da bi mogao ovakvim zemljama pridati više važnosti. Vrlo je zanimljivo promatrati kako će se
situacija odvijati. Moguće je da će on
biti predsjednik koji ce označiti, zbog svog vlastitog iskustva, promjenu u
američkoj politici, i okrenuti se od Europe - koja je zauzimala središnje
mjesto u našoj vanjskoj politici veći dio 20. stoljeća, ka zemljama Trećeg
svijeta" - kaže Peter Beinart.
Možda su baš Obimino podrijetlo, kao i njegova rasna pripadnosti te
životna iskustva, razlozi velikom interesu svijeta za
ovogodišnje američke predsjedničke izbore.
